Čini se da je uistinu teško napraviti jednako dobar Part II, odnosno nastavak originala, čast iznimkama (nije se proslavio ni “Dune II”, a ni “Mission Impossible: Konačna Odmazda” nije bolji od prvog, da nabrojim samo najrecentnije), pa zašto se onda čuditi da se jednako dogodilo i “Zlici zauvijek”, iako je film poharao prije par dana kina u Americi na svom prvom vikendu otvaranja (što samo govori da je prvi dio bio sjajna vabillica u kina). Nastavak filma gledali smo u kinima Cinestar.
Priča, odnosno trosatni broadwayski mjuzikl koji je i kino predložak, razlomljen je na dva duga filma: neminovno je moralo doći do ovoga. Koliko je prvi dio odličan toliko je drugo znatno lošiji. Vizualno je i dalje spektakl, ali doslovce sve ostalo (osim fotografije, kostima i pjevanja glavnih glumica) je za par kopalja niže. Što ne znači da je loš film i što ne znači da ga ne treba gledati. Samo sam očekivala daleko više, barem nastavak na istoj ili sličnoj razini prvoga. Ni glazba više nije toliko briljantna i snažna mada ne bi bilo pravedno reći da novi songovi nisu dobri, samo nisu fantastični. Osim izvrsne “punk-rockerice” u interpretaciji Errivo, “No Good Deed”.
I dalje je najbolji dio u filmu, u skladu s kvalitetom i rasponom datih glazbenih predložaka, pjevanje dvije glavne glumice Ariane Grande i Cynthije Errivo. Naročito sjaji Grande i naročito u prvoj polovici filma – no pri tome mislim na cijeli komplet i pjevanje i glumu – Grande je spektakularna i prvo što sam pomislila jest: “Na idućim Oscarima joj kipić ne gine”. No kako je film kretao prema svom kraju u ukupnom trajanju od 2 sata i 18 min (dakle ovaj dio je nešto kraći), to mi je početno oduševljenje sve više splašnjavalo. Grande se ukalupila u neku verziju interpretacije Glinde Dobre vile, plus da joj nikako nije išlo na ruku lošiji scenarij, pa je tako uz tonu emocija i hektolitre suza (već prilično naporno pri kraju) Grande odglumila čak maniristički: kako si je vidio na početku filma tako i na kraju, plus silne suze. Nope.
No, s druge strane, ako je Errivo dobila prvu rundu, onda je usprkos svemu Grande ipak dobila drugu. Errivo je odlična ali u usporedbi slabija nego u prvom dijelu. Ne računam njihovo pjevanje koje je u ovom dijelu puno suptilnije, čak suzdržano, vokalno spektakularna kontrola glasa, ukratko vrhunsko s materijalom koji su imale. Slično je i s glumom: obje su dale maksimum koje su mogle izvući iz scenarija. A scenarij je, u najmanju ruku, čudnovat. Bez obzira na uspjeh mjuzikla, ipak su morali dodati puna dva sata priče i tu je nastao problem. Izlazeći iz kina nisam bila posve sigurna što sam gledala: neuvjerljiv prikaz dubokog i iskrenog prijateljstva išaranog preprekama, ali u konačnici trijumfalnog, ili zatomljenu i ne baš do kraja jasnu i izrečenu istospolnu ljubav između dva glavna lika, jer je sve u drugom dijelu filma ukazivalo na to. Ako su upravo tako mislili završiti “Zlicu”, odnosno ići u tom smjeru, onda su jako sprčkali, jer je u ovom dijelu jako bitan lik princ Fiyero (baš izvrstan Jonathan Bailey) koji onda tu samo smeta i ometa i navodi na krivi dojam. Ako to nije bilo mišljeno, nego je to uistinu priča o prijateljstvu, koju prati heteroseksualna veza s princom Fiyerom, onda su Winnie Holzman i Dana Fox to jako neuvjerljivo napravili, toliko da čak redatelj kalibra Jon M. Chua to nije mogao ispraviti.
Iako su kritike dobre, malo me čudi da većina ne spominje koliko je taj dio neuvjerljiv (možda zato što su svi trošili pakete maramica na kraju filma pa se zaboravilo na to). Da ne otkrivam previše jer je zaplet ipak, bez daljnjega, atraktivan – princ Fiyero je ljubavni interes objema, i Glindi i Elphabi i u jednom se času sredinom filma koji je i najbolji dio, doslovce njih dvije “počupaju” za Fiyera, desi se “Okršaj kod O.K. Korala” ili kao onakva čuvena scena obračuna iz prvog films “Indiana Jones” – ne samo da je izvrstan dio filma, nego je i prezabavan, najvjerljiviji. I onda ide lagani pad. Nakon žestokog obračuna i očite ljubomore i (privremenog) neprijateljstva (jedna je drugoj uništila vjenčanje s Fiyerom), dalje ide film kao da se ništa nije desilo – nastavlja s “teškim” izljevima ljubavi između dvije (ne)prijateljice. Rekla bi naša Mojmira: “Moooooolim?”
Čarobnjak iz Oza, odnosno Jeff Goldblum je i dalje podmukli i jako zabavan. Madame Morrible, odnosno Michelle Yeoh stvarno jako volim, ali je neuvjerljivija nego u prvom dijelu. Kada već spominjem Yeoh, mali offtopic, gledala sam na Netflixu neki božićni, malo stariji film s njom u sporednoj ulozi gdje je bila uistinu fantastična, a kako je glavnu ulogu imala sjajna Emillia Clarke (Daenerys iz “Igre prijestolja”, preporučam film “Last Christmas” za gledanje).
U ovom dijelu daleko važniju ulogu ima srcelomac Jonathan Bailey (princ Fiyero). Nije bolja, ali je drugačija, a on je samo pokazao da je uistinu dobar glumac (osim što je bolesno zgodan). Jedino ostaje dojam da su njegov lik malo podkapacitirali jer realno mogao je biti bolje iskorišten. Najvažnije za spomenuti vezano za ovaj drugi dio “Zlice” jest kako je scenarij, odnosno Jon M. Chu, inkorporirao priču “Čarobnjaka iz Oza”, a pri tome mislim na djevojčicu Dorothy, Strašilo, Plašljivog Lava i Limenog u priču “Zlice”. To je sve tako nespretno napravljeno i nedovoljno dobro da uistinu kvari film, ali je baza dobro zamišljena, samo je izvedba jadna. Dorothy je samo lik poveznica, kojeg vidimo s leđa i kojemu gledamo (ne crvene) cipelice koje je uzela Vještici s Istoka (ipak Elphabaina sestra Nessa) nakon što u tornadu padne kuća na nju i ubije je. Rekli bismo, kriminalno kako je njen lik neiskorišten, a da istovremeno sva trojica, Strašilo, Lav i Limeni, imaju daleko značajnije uloge, odnosno s dvojicom od njih se krije dobar zaplet u “Zlici”, pa ćemo im tu nespretnost oprostiti.
U prvom dijelu smo jako pohvalili kako je film dobro i nenametljivo odradio pristup raznolikosti – u ovom je to nekako minimalizirano, ali je naglašeno baš kada je to bilo najpotrebnije, što je u konačnici uspjeh. Možda nećete prezadovoljni izaći iz kina, ali ćete vjerojatno izaći malo zbunjeni, a posve sigurno “cmoljavi”, sa suzicom u oku. Možda je i to dovoljno da film proglasimo uspjehom. I da, svakako ponesite paket maramica. Tko misli da treba, može i lavor.