Kao što to obično biva, neki od najboljih filmova tempiraju premijeru pred sezonu filmskih nagrada kako bi izbjegli brz zaborav u moru novih naslova. Ali u slučaju “Martyja Veličanstvenog” (“Marty Supreme”), vjerujem da je svejedno je li objavljen u siječnju ili prosincu jer se radi o filmu koji će vam ostati u sjećanju. Gledali smo ga u kinima Cinestar.
Radnja prati Martyja Mausera (Timothée Chalamet), mladog stolnotenisača u razdoblju kada stolni tenis u Americi izaziva podsmijeh. Drugačijih reakcija vjerojatno ne bi bilo ni danas da se netko pohvali kako je postao prvak Hrvatske u pickleballu. U to vrijeme, 1950-ih, stolni tenis je u SAD-u bio poluprofesionalan sport, bez organizacije koja stoji iza igrača ili financijske podrške. Upravo je Marty Reisman, čija je biografija labav predložak za lik Martyja Mausera, zaslužan za popularizaciju sporta ne samo uspjesima, nego i spektaklom koji je stvarao. Naime, pored atraktivnog stila igre, bio je čak 2 godine na turneji s košarkaškom ekipom gdje je na poluvremenu izvodio komični šou, a što nije izostavljeno ni iz filma.
Prvi dio započinje kao tipična sportska drama. Nakon nedaća s ujakom i posesivnom majkom, Marty se uspijeva od njih odlijepiti i sjesti na avion za London. Ondje se održava British Open, veliki turnir kojeg Marty namjerava osvojiti. S lakoćom se obračunava s protivnicima sve do samog finala kada nailazi na Japanca Kotoa Endoa. On se, oboružan inovativnim spužvastim reketom, pokazuje kao nedokučiva zagonetka za Martyja. Rezultat: brza 3-0 pobjeda Japanca, praćena Martyjevim žalopojkama oko nepoštenog reketa.
No, svjetsko je prvenstvo u Tokiju već dogodine, tako da će se Martyju ubrzo pružiti prilika da se osveti. Za očekivati je da će Marty započeti transformaciju u maniri Rockyja, ali život ima neke druge planove: mora platiti $1500 kazne Međunarodnom stolnoteniskom savezu jer je na njihov trošak odsjeo u skupom hotelu, a treba i kupiti avionsku kartu za Japan. U vječnoj besparici, Marty kuje planove da se domogne novca, a koji uključuju djevojku kojoj je napravio dijete (Odessa A’zion), bogatu glumicu u nesretnom braku (Gwyneth Paltrow), njenog hladnog muža, prijatelja taksista (Tyler, The Creator) i sitnog mafijaša koji je izgubio psa (Abel Ferrara). Možda se iz ovog šarenog dijapazona likova nazire smjer filma, ali da ne otkrivam previše, dostajat će odličan opis redatelja Josha Safdia: „film pruža pogled na roditelje prije nego što se rodiš“.
Josh Safdie najpoznatiji je po uspješnoj suradnji s mlađim bratom Bennyjem. Ona je započela još 2009. s “Daddy Longlegs”, a trajala je sve do 2019. i “Uncut Gemsa” u kojem je Adam Sandler postigao ono što su rijetki držali mogućim – odglumio je ozbiljnu ulogu. Nakon deset godina braća su ipak odlučila sporazumno raskrstiti i koncentrirati se na vlastite projekte. Josh se očito snalazi i više nego dobro u solo karijeri, a isto se ne bi baš moglo reći za Bennyja. Njegov “Smashing Machine” nije se proslavio ni kod publike, ni kod kritike. Prije svega je neobična odluka da za samostalni prvijenac odabereš rekreirati već snimljeni dokumentarac. Obično je obrnuta situacija – u prvom filmu/knjizi/albumu ljudi žele utrpati sve što su ikad promislili, što često ispadne zbrkano. To nije bio slučaj u Bennyja, ali ne iz razloga što je odmjereno rasporedio sadržaj i teme, nego zato što kao da nije imao što reći. Riječju, film je prazan. A i činjenica da su se oboje odlučili novi list okrenuti sportskim, biografskim dramama, daje naslutiti da razlog razilaženja nisu kreativne razlike, nego da ima istine u glasinama o ozbiljnijoj svađi. Ako ništa drugo, sada barem možemo vidjeti tko je od dvojice braće talentiraniji.
Inače, “Marty Veličanstveni” projekt je koji je Josh Safdie već dugo imao na pameti. Pristupio je Timothéeju Chalametu još 2018. To je glumcu dalo dovoljno vremena da nauči igrati stolni tenis dovoljno dobro da mu ne treba nikakav dvojnik tijekom sportskih scena. Chalamet je intenzivnije krenuo vježbati tijekom korone, a navodno je stol za ping-pong nosio i na setove Wonke i Dine. To možda ne bi toliko impresivno kad bi se zadovoljili prolaznom razinom reketarenja lopte kao u filmu “Challengers”. Ali razina stolnog tenisa u Martyju stvarno je visoka, pogotovo jer Safdie nije odlučio pomoći Timotheeju prečestim rezovima. Razmjena udaraca je brza, fluidna i najvažnije: atraktivna. A ponovno ta atraktivnost ne dolazi nauštrb realističnosti, kao na primjer u “Rockyju” gdje gard praktički ne postoji. Chalamet je ovim filmom potvrdio da je jedan od najboljih glumaca svoje generacije. I to ne samo glumačkim talentom, nego i nevjerojatnom predanošću ulogama. Lako moguće da će ovo biti uloga koja će mu donijeti Oskara. A ako ga ove godine i zaobiđe, ne sumnjam da će prije ili kasnije uvrstiti zlatni kipić u svoju kolekciju. Previše je dobar glumac koji pažljivo bira svoje projekte.
Jedina je šteta što film nisam pogledao prije slaganja liste najboljih filmova 2025. jer bi se smjestio na visoko mjesto. Unatoč tome što traje 2 i pol sata, vrijeme brzo proleti. Tome pridonosi i to što je Josh Safdie zadržao onaj karakteristično buran i nervozan stil ranijih filmova, s likovima čija opsesija stvara komične situacije. “Marty Veličanstveni” je jako smiješan film, nošen apsolutnom netaktičnošću Martyja, ali opet nikada ne sklizne u komediju. Da zaključim s citiranjem komentara koje sam načuo po izlasku iz kinodvorane: „Ovo je bilo predobro“ i „Znači, odličan film“.
Foto: A24