Moram priznati da je neobično čudno kada na pozornici promatraš pjevača s osjećajem da si na koncert zakasnio oko pola stoljeća. Utjeha je doduše da bend koji je davne 1977. proslavio Johna Lydona, tada poznatijeg kao Johnnyja Rottena, a frontmena današnjeg Public Image Ltd.-ja, zapravo, više niti ne postoji otprilike upravo toliko vremena.
Pa ipak radi se o iznimno rijetkom bendu koji je uspio napraviti globalni boom. I to globalni punk boom, uz samo jedan jedini studijski album (i par naknadnih kompilacija i live albuma kojima je njihov menadžer McLaren pokušao zgrnuti još pokoju funtu kada je shvatio da se to željezo i suviše brzo hladi). Upravo radi toga, skoro pa pola stoljeća djeluje i PIL. Bend nastao direktno na lešu Sex Pistolsa, pomalo pod utjecajem reggaea uz koordinaciju osnivača, još jednog legendarnog i definitivno ikoničnog punk benda The Clash, Keitha Levenea, deformira se u post punk.
Njihov prvi singl po izlasku 1978. ušao je u UK top 10. Lydona je inspirirao roman škotske spisateljice Muriel Spark: „The Public Image”. Priča je to o slabo darovitoj glumici koja pažljivo njeguje svoj imidž kako bi održala karijeru na pravom putu, uspijevajući prikriti nedostatak vlastita talenta. PR spin, rekli bi danas, nešto poput domaćih političara i inih za mase popularnih, po politici poznatih lokalnih pjevača i inih narikača. Sama pjesma nastala je zapravo još u vrijeme djelovanja Sex Pistolsa i zapravo je bila odraz bunta spram eksploatacije benda od strane njihova menadžera Malcolma McLarena i cjelokupnog, senzacija gladnog tiska.
Definitivno je nemoguće ne zamijetiti utjecaj i glazbenu podlogu Pistolsa u glazbi koju izvodi PIL. Ali kako naslovna pjesma zbori kroz Lydonove frustracije: „They never bothered to listen to what I was fucking singing, they don’t even know the words to my songs. They never bothered to listen“ (Nikad se nisu potrudili slušati što sam prokleto pjevao, ne znaju čak ni riječi mojih pjesama. Nikad se nisu potrudili slušati.), naknadne pjesme na albumima s potpisom Public Image Ltd.-ja ne sadrže više britki, izravan i ironičan buntovni humor Pistolsa, nego se uz tek notu vodilju neizbježne, nerijetko političke satire vraćaju doslovnom dadaizmu punka. Ponekad vrlo efektivno, ponekad dosadno.
Ali eto, gotovo 50 godina nakon slave Sex Pistolsa, „legendarni“ John (Johnny Rotten) Lydon nakon 13 dugih godina ponovno posjećuje Zagreb i Tvornicu. Ulogu predgrupe odradile su energične cure iz Splita i tek nekih pola sata nakon što su djevojke napustile pozornicu dvorana se napokon napunila, a na pozornicu je kročio bend predvođen vrlo dobro raspoloženim Johnom. Lydon je na momente izgledao kao spoj Blixae Bargelda i Josipe Lisac, a na momente je djelovao kao nečiji pripiti ujak, koji se sa šanka s nekim ili pak sam sa sobom svađa oko dnevnopolitičkih pitanja.Nekadašnji mladi punk huligan tako i danas odiše dojmom, sada eto starije verzije punk huligana. Međutim, publika je znala dobrom zašto je došla i jednako su strastveno bile pozdravljene Lydonove samosvađajuće dadaističke kompozicije, kao i one komercijalnije i uhu ugodnije „stvari“ – kao recimo „This Is Not a Love Song”, koja je prva razbila taj led.
Public Image Ltd. ponovno su nam pokazali kako Punk još uvijek nije mrtav iako je PIL daleko od slave i feeelinga nekadašnjih Pistolsa. Ali ipak su glazbena lektira koju ne treba ignorirati. Ako ste ih kojim slučajem propustili, ne brinite, naziv ove turneje je „This is Not The Last Tour”. A na nama je samo da se nadamo kako nećemo trebati čekati sljedećih dugih 13 godina. Oni koji su ih ovaj puta uspjeli pogledati nemaju razloga za nezadovoljstvo, after all, if this is what you want, this is what you get.
Foto: Deyan Dominionart