Logično je da organizatori koncerata na otvorenom regularno prate vremensku prognozu, pogotovo u uvjetima promjenjivog vremena kakvo nas prati u posljednje vrijeme. Ovom prilikom su odlično reagirali, pomaknuvši koncert s originalno planiranog početka u 21,00h na 20,30h, uspjevši time osigurati da svi Šalatu napuste prije nego što se spustio žestok pljusak.
Ovo s vremenskom prognozom pogotovo ima smisla u svjetlu informacije da su dan poslije otkazali koncert u Beogradu jer im je snažno nevrijeme uništilo binu i opremu. Mokri su na kraju bili samo oni koji su ovu plesnu večer dobro iskoristili upravo za tu vrstu tjelesne aktivnosti, ali su sigurno mokri bili i članovi benda, pogotovo lead vokal Luke Steele koji je bio pod prilično teškim višeslojnim kostimima. S druge strane, to je na određeni način i zaštitni znak benda Empire of the Sun, uvijek je pozornica osmišljena bajkovito u pokušaju da ispriča određenu priču, pa je scenografija i kostimografija vrlo bitna. U tom smislu, ovo je dosta slično Euroviziji, ali s puno manje šunda, nema razbacanosti kvalitete i nepovezanosti, cijeli nastup je odlično osmišljen i set lista dobro posložena.
Manji nedostatak ovog vremenskog pomaka bilo je to što pri dnevnom svjetlu njihova scenska efektnost i naglasak na vizualni aspekt ne dolaze do punog izražaja (sjaja), ali je drugi dio koncerta već bio u večernjem programu pa je i to nadoknađeno. Ono što me iznenadilo je da, iako su formalno dvojac, koristeći aktualan nogometni rječnik (ipak je počelo i SP u nogometu), jedan od dvojice iz startne postave uopće nije prisutan na koncertnoj turneji “Ask That God: Afterlife Tour”. Naime, Nick Littlemore je ostao doma, možda zaokupljen kreiranjem novih pjesama sa svojim drugim bendom Pnau; nije to ništa neobično, zapravo je to njihova praksa već niz godina. Frontmen i pjevač Luke Steele odrađuje svjetske turneje s nekoliko pratećih glazbenika, od kojih dvojica dolaze iz odličnog engleskog benda Gomez. Ovo se pokazalo potpuno dovoljnim za pokriti ključne dionice koje odrađuju uživo jer ipak postoji dobar dio toga što je isprogramirano i snimljeno unaprijed, posebno prateći vokali i efekti.
Početak koncerta ide s nekoliko pjesama s posljednjeg albuma “Ask That God” (za informaciju, to im je tek četvrti album, iako je bend osnovan još 2007. godine) – “Desire/Euphoria” i “The Feeling You Get” zvuče dobro i plesno, no publika novije pjesme očito još uvijek ne pozna previše pa je reakcija relativno mlaka. No, već treća pjesma “Half Mast” dolazi s njihovog najpoznatijeg, debi albuma “Walking On A Dream” i već publika reagira drugačije. Ubrzo slijedi i stvar koja ih je lansirala u globalne zvijezde, odlična “We Are The People” i publika je u ekstazi, rasplesana i raspjevana, mobiteli su u zraku, za mlađe ovo je određena himna generacije.
Nastup je spektakularan, zvuk odličan, Luke se zajedno s 2 plesačice presvlačio gotovo za svaku pjesmu, a kostimi su bili vrlo maštoviti. Za taj vizualni dio koncerta definitivno čista petica. Nakon megahita “We Are The People” ide malo smirenje emocija, sve dok par pjesama kasnije ne krene odlična “Music On the Radio”, pa onda ”Revolve” i “High And Low”, sve do posljednje stvari u regularnom setu “Walking On A Dream” koja zaključuje koncert prije bisa na odličan način. Kratka pauza i kreće bis, publika je raspoložena i definitivno traži još, a bis donosi 2 pjesme: “Standing On The Shore” i izvanredno pjevnu i plesnu “Alive” s drugog albuma “Ice On The Dune”.
Cjelokupna dinamika koncerta je bila dobra, a vizuale sam već dovoljno nahvalio. Ova eurovizijska večer me bogato nagradila, ipak je ovo glazba koja je dosta naslonjena na elektro-pop 80-ih, ali u blještavijem i updatiranom izdanju, a iako je bendu već skoro 20 godina, još uvijek ih smatram novim. A uvijek je lijepo vidjeti da i mlade snage imaju što ponuditi. Koncert je završio relativno rano, već u 22h, ali je nagrada bila i što je pljusak počeo tek kad sam došao doma. Empire of the Sun su nas jako lijepo zagrijali, dečki s pravom nose to ime.
Foto: Ivor Bulat