Najvažniji i najveći, koliko god ovi epiteti zvučali otrcano (u njegovom slučaju su itekako opravdani), kantautor u povijesti glazbe, Bob Dylan, rijetko zalazi na naše prostore, iako je već nekoliko puta bio u Hrvatskoj, pa je vijest da dolazi u Ljubljanu obišla i Hrvatsku te se ovoga ponedjeljka, 9. studenog ispred Arene Stožice mogao vidjeti ogroman broj hrvatskih registarskih oznaka.
Ovaj koncert je bio poseban i po tome što je bilo strogo zabranjeno korištenje mobitela i bilo kojih drugih uređaja za snimanje zvuka ili slike pa su svi na ulazu dobili posebne vrećice u koje su stavili svoj mobitel, zapečatili i nosili oko vrata do kraja koncerta, a potom bi se po izlasku iz koncertnog prostora zaštita maknula. Ujedno, bile su postavljene zone gdje su se mobiteli mogli koristiti, ali to je bilo izvan same dvorane, odnosno u hodnicima. Zbog toga i činjenice da je koncert rasprodan organizatori su uputili zamolbu publici da se što prije upute u Arenu Stožice kako bi svi na vrijeme mogli ući u dvoranu jer koncert počinje točno u 20 sati. No, u našem slučaju nije sve išlo kako treba. I ovo je jedna od onih priča kada vam je sve toliko smiješno i u isto vrijeme urnebesno da je rado želite podijeliti s drugima. A i zajebancija na vlastiti račun je zdravi način zajebancije.
U zadnji tren sam otkazao put autobusom jer mi je za posao ponedjeljak dosta zeznut dan pa što kasnije krenem to bolje. Složila se tako i ekipa u automobilu jer je i među njima bila osoba koja je morala raditi do popodnevnih sati. Krenuli smo u 17 sati s namjerom da do 19 sati dođemo do dvorane. Tako bih imao sat vremena da parkiram i podignem akreditaciju te sjednem na svoje mjesto i uživam u svojem prvom susretu s najvažnijim i najvećim kantautorom u povijesti glazbe, koliko god se može uživati u njegovim nastupima. Zbog gužve u prometu već smo u startu kasnili te smo kod Stožica bili oko 19 sati i 10 minuta. A onda je uslijedilo traženje parkinga. Bilo mi je sumnjivo kako nam ne daju da uđemo u podzemnu garažu Stožica, a onda sam kasnije saznao da je bila krcata i da su u jednom trenutku blokirali sve ulaze. Naivno sam smetnuo s uma da je koncert rasprodan i da sam zapravo prošlih puta lagano parkirao u garaži jer sam i ranije dolazio u Ljubljanu. Krenula je potraga za parkingom koja je trajala dobrih 35 minuta. U jednom trenutku sam rekao ekipi da izađe iz auta i ode na koncert, a ja ću se nekako snaći. No, nisam nigdje uspio pronaći parking, a kretanje Ljubljanom po mraku mi je zapravo kao da se krećem kroz maglu. Na kraju sam negdje u 19:50 pronašao parking koji je bio udaljen 20 minuta pješke od Stožica. S obzirom da sam trebao podići akreditaciju do 20h i da je krenula padati kiša, a nemam uz sebe kišobran, shvatio sam da bi i pokisnuo i zakasnio na koncert, možda me i ne bi u konačnici pustili unutra pa sam se okrenuo i otišao prema centru grada tražeći svoju savršenu set listu. Naravno u nadi da ova set lista koncerta u Stožicama neće biti toliko genijalna da ću se kasnije kajati. Kaže mi ekipica iz auta da je koncert bio osrednji, ništa posebno i da je sve zvučalo kao jedna velika pjesma duga sat i pol, da se Bob Dylan nije uopće obraćao publici i da je kao i kod Pape došao u hudici koja je prekrivala glavu i lice. Vjerojatno je to bio koncert samo za one najveće fanove ili fanatike Boba Dylana. “Da nije bilo pljeska između pjesama ne bi skužio da su pjesme završile i da kreću sljedeće”, kažu mi kolege. Za njih neko čudno iskustvo, a za mene ipak – neviđeno.
A što se tiče moje set liste u centru Ljubljane ona je izgledala ovako:
Headliner – Ćevabdžinica Sarajevo ’84. (rasprodano)
1. Deset ćevapa
2. Pola lepinje
3. Kajmak
4. Luk
5. Karirani ubrusi
6. Cola Cola Zero
Bis
7. Bosanska kafa u fildžanu
8. Ratluk
9. Dvije kockice šećera
10. Baklava
After party – Kavarna Zvezda
1. Kava s mlijekom s iscrtanim srcem na vrhu
2. Coca Cola Zero
Zaključak: vjerojatno najbolji ćevapi koje sam jeo u životu uz one travničke jedne godine u Tri fenjera u Dubravi, kada je to mjesto imalo odlične ćevape. Vjerojatno najbolja baklava koju sam jeo u životu i najukusnija kava. Bob Dylan – neviđeno iskustvo, a centar Ljubljane u isto vrijeme pravo gastro iskustvo. Malo sam se zapitao kad sam zadnji put imao sat i pol vremena samo za sebe, a da nešto ne radim i shvatio da nisam dugo. Ovoga puta mi je Sarajevo bilo bliže od Boba Dylana. A i u Sarajevu nisam nikad bio, kao ni na koncertu Boba Dylana. Nadam se nekom drugom susretu s Bobom – obećajem, krenut ću na vrijeme.
*ovaj članak je šala na vlastiti račun autora ovih redaka, a nikako nije vezan uz kritički osvrt na koncert Boba Dylana. Ujedno, autor nije odolio gastro izazovu u centru Ljubljane. Set lista za prste polizati.
Foto: promo