Odmah ću u uvodu ovog teksta dati dodatni komentar na naslov uvodne pjesme novog albuma grupe Mangroove, “Komad neba” – hvala što ste tu jer glazba je s vama ljepša.
Toni Starešinić, Željka Veverec, Leo Beslać i Silvio Bočić – mogao bih napisati samo pola kartice teksta nabrajajući njihove glazbene projekte, a da ne govorim koliko bih onda morao redaka napisati kako bih opisao njihov značaj za hrvatsku glazbenu scenu. Već godinama nam iz njihove glazbene radionice, prije svega Tonija Starešinića, stižu glazbeni uraci koji se redom upisuju na visoka mjesta najboljih ostvarenja u godini izlaska i općenito u nekom širem kontekstu vremena. Album “Komad neba” mogao bi se uvrstiti među te albume bez prevelikog razmišljanja.
Album me baš lijepo iznenadio jer nije ono što sam očekivao, zapravo je čista suprostnost od onoga što sam očekivao, a to je u ovom slučaju dobra stvar. Očekivao sam neki prirodan slijed nakon albuma “Srce” iz 2018. godine, dakle nekakav moderni jazzy pop upotpunjen elektronikom i Tonijevim bravurama na raznim synthevima i sličnim uređajima, a dobio sam prekrasnu melodijsku i harmonijsku sliku koju su dodatno raznježili ili emotivno obogatili gostujući glazbenici, prije svega Zagrebački salonski kvartet i Zbor Izvor na dvije uvodne stvari albuma “Tu smo” i “Tajna”. Kao da nas njima Mangroove želi omotati dekicom i smjestiti u fotelju i uz kamin dok sa šalicom čaja gledamo u zimsku ljepotu. Zapravo bi ovo bio i najbolji opis albuma jer zvuči kao da gledam zimu kroz prozor – hladna je, ali ujedno i neopisivo lijepa i upravo ta ljepota daje neku posebnu toplinu. I Mario Bočić na tenor saksofonu na pjesmi “Voli me” i Valdemar Kušan na trubi na pjesmi “Moglo je” donijeli su dodatan komad glazbene ljepote i topline koji se savršeno uklopio u melankolične i sanjive tekstove Željke Veverec.
Tek s pjesmom “Komad neba” Mangroove donosi nešto mračniji zvuk, takoreći filmsku atmosferu jer u uvodu čujemo Petra Beluhana iz Mayalesa koji govori dio teksta iz filma “Solaris” kultnog Andreja Tarkovskog. S obzirom da je Toni Starešinić veliki filmovif, a vjerujem uz njega i životna partnerica Željka Veverec, ovo je lijepa posveta jednom od najutjecajnijih filmaša svih vremena. U ovoj pjesmi mi se posebno sviđa zvuk slidera u pozadini i općenito gitara Vlade Mirčete te ponovno Zbor Izvor koji nas svojim glasovima vodi na neke zimske proplanke. Kao da vidim ispred sebe široke kadrove snijegom pokrivenih ledina u odrazu filmskih leća najvećih majstora filmske fotografije. Ovo je ujedno pjesma koja je najdulja na albumu i razvija se u pravu simfoniju zvuka na koju ne možete ostati imuni, a završava s glasovima Izvora koji se ponašaju kao uzdah i izdah dok se oko njih čuju zvukovi Tonijevih uređaja.
Na pjesmi “Zli dusi”, koja je prava moderna eksperimentalna jazzy pop poslastica, vraća nam se trubač Valdemar, a ovdje moram pohvaliti i ostatak ekipe koja je također doprinijela da pjesma iz modernog popa preraste u psihodelični komad neba, ali onaj s tamnim oblacima i munjama koje paraju nebo. Impresivna izvedba! Album se nastavlja glazbenim pečatom na kakav smo navikli od ovog benda – pjesma “Dobar plan” zapravo se savršeno naslanja na prethodnu s grooveom koji će vas čak i pokrenuti iz one maloprije spomenute tople fotelje jer bi čak mogli i zaplesati. Nakon toga se vratite u fotelju i sanjate uz “San”, sanjate snježnu oluju koju ponovno gledate kroz prozor vašeg toplog doma i osjećate neke trnce kroz tijelo od hladnoće, bez obzira što fizički ne dolazi do vas. No, shvaćate da je to samo san i vraćate se plesu uz “Igru”, pjesmu koja jedina ima elektronički ritam i predznak na cijelom albumu. “Zažmiri, pogledaj bolje – osjeti”, kaže pjesma. I doslovno je to atmosfera cijeloga albuma. Inače, mix i master albuma, kao i dio produkcije radio je kao i naprethodnim albumima Zvonimir Dusper Dus. Osjeti se njegov utjecaj, definitivno, pogotovo na ovoj pjesmi. Sjetim se odmah projekta Eddy & Dus i njihovog albuma “High Life” koji sam neprestano slušao na omeđini dva milenija.
“Odjavna špica” albuma ima atmosferu kao podloga za creditse nekoga filma, kao da poručuje – “hvala vam što ste nas slušali, mi smo Mangroove, a ovo je bio naš komad neba. U glavnim ulogama: Željka Veverec, Toni Starešinić, Leo Beslać i Silvio Bočić.” I kako “Odjavna špica” prolazi, tako se bendu pridružuje opet Mario Bočić i svirka postaje sve intenzivnija i ponovno ima neki moderni psihodelični učinak.
Ako gledamo nazive starih albuma Mangroovea, prvo su predstavili svoj svijet, zatim krenuli na put na Mjesec, onda su ostali sami, otvorili svoje srce i sada otkrivaju svoj komad neba. I mislio sam da je za njih samo nebo granica, ali oni su već svjetlosnim godinama iznad neba da je samo neka daleka galaksija njihova granica. A onda kad čujemo neke druge projekte, pri tome mislim prije svega na Tonija Starešinića i njegove projekte, čini mi se kao da su otkrili i neke nove galaksije. Bez ikakvog pretjerivanja ovo je glavni konkurent za najbolji album 2025. godine. Inače, album izlazi 3. listopada za Aquarius Records, a koncertna promocija će biti 7. studenog u klubu Boogaloo.
