Dugo godina je jedan od najpoznatijih i najboljih back vokala u regiji, a od prije dvije godine započela je i sa solo karijerom.
Riječ je o Dariji Hodnik, osobi koja je dugo godina i još prati neke od najvećih glazbenika, a danas dobiva odlične komentare struke i publike kao solo pjevačica. Upravo s Darijom smo odradili intervju i u nastavku možete pročitati što nam je sve rekla.
Iznimno vas cijene kao back vokal, a sada i kao solo pjevačicu. Kakvi su bili osjećaji kada ste stali za, da ga tako nazovem, glavni mikrofon?
Kada je glazba u pitanju i neko glazbeno stvaralaštvo zaista mi nije bitno u kojoj sam ulozi iza mikrofona, jer svoj posao i svoj životni odabir zaista shvaćam vrlo ozbiljno i trudim se u svakome trenutku biti maksimalno dogovorna i dati sve od sebe. Bilo da su to backovi u pitanju, sinkroniziranje crtića ili pjevanje solističke pjesme:-) Potpuno je normalno da svi očekuju maksimum od vas, svi žele biti zadovoljni, a pogotovo ja, kada sam sebi stavljam neki cilj ili zadatak kao završni za ispuniti. Ja iznimno volim pozornicu i live svirku, tako da meni stati za glavni mikrofon kako vi kažete ne predstavlja nikakav problem, dapače jedva čekam da počnemo svirati, da počne snimanje, da počne festival, to je ta vrsta adrenalinskoga uzbuđenja koje je svakome interpretu dobrodošla. Ja sam i ranije imala suradnje kao solist sa raznim glazbenicima, ali sada kada je to poprimilo malo ozbiljnije razmjere valjda je i pozornost drugačija. U svakom slučaju nadam se da ću u svakome trenutku moći opravdati povjerenje ljudi koji slušaju moje pjesme i našu glazbu, koju stvaram sa timom odličnih glazbenika i doista divnih ljudi.
Bilo da je u pitanju back ili lead vokal vjerujem kako je prije svega važna ljubav prema glazbi. Ono što me uvijek fasciniralo kod vas, uvijek ste na svojem licu prikazivali osmijeh i kada ste možda bili izvan svjetla reflektora, a i sada kada su svjetla usmjerena prema Vama. Uvijek se na Vašem licu moglo vidjeti to zadovoljstvo pjevanja. Kako je uopće sve to počelo i odakle kreće Vaša glazbena priča?
(Hahahahah) po tom osmijehu me valjda svi i pamte i uvijek pitaju jesam od one dvije ja ona koja se smije i pleše (hahahahah). Mislim da je osobno zadovoljstvo u poslu kojim se baviš nekako primarno, i moj posao, moja glazba je moj životni odabir i lijepo je da u tome uživam, inače da nije tako radila bih ono što me veseli. Niti u jednom trenutku nisam požalila ili se razočarala u svoj izbor, jer to je ono što sam doista htjela i nekako gradila ciglicu po ciglicu da bih svime prošlim bila zadovoljna i nekako ponosna na sve to. U današnje vrijeme ništa nije lako, pa tako i u glazbi ima milijun prepreka koje trebate savladati da bi došli do cilja, ali cilj je onda zaista grande finale (haha). Kao mala curica sam počela svirati klavir i zanimljivo je da me roditelji nisu htjeli forsirati niti na silu upisivati u glazbenu školu, ali sam otišla sama s prijateljicama iz razreda na prijemni ispit i tako je sve počelo. Klavir me doveo do Muzičke akademije, gdje sam se ipak opredijelila za odsjek muzikologije i danas radim u struci što mi je jednako važno. Nekako sam uspjela zadržati dva kolosjeka, i klasične i pop glazbe, a da ni iz jednoga putem nisam ispala. Nadam se da će osmijeh na mome licu ostati jaaako dugo, kad me god vidite, kad god zapjevamo ili zasviramo. To je bit svega.
Stotine i stotine koncerata su iza vas. Imate li možda neke nastupe ili suradnje koje možete izdvojiti posebno, iako će ovo sada zvučati kao standardno pitanje svakog intervjua?
Svi veliki koncerti su posebni, a i neki manji koji su imali intimu blizine i radosti, koja je neizmjerna. Ponekad i zaboravim na neke nastupe pa se prisjetim s veseljem puno pozornica na kojima sam pjevala. prije neki dan sam baš vidjela snimku Dore iz neke godine kada smo pjevali s dragim Kemalom Montenom i prisjetim se svih njegovih šala i dobrih druženja pa se nasmijem sebi sjećajući se nekih lijepih vremena i dobrih nastupa. Puno je tu prijeđenih kilometara i otpjevanih nota, ali svaka ima svoj značaj i svoju težinu.
Kao što sam rekao, bili ste na mnogim koncertima kao prateći vokal, kako uopće glas izdržava, kako ga tretirate, ima li nekih posebnih vježbi, je li se ikada dogodilo da zakaže?
U principu glas rijetko zakaže, ali zakaže recimo kičma, zaboli noga od stajanja i puno nekih popratnih tegoba koje se ne smiju vidjeti niti primijetiti (hahahahah). Za glas je najvažniji san i dobar odmor, ali to je luksuz koji si rijetko mogu priuštiti kao mama blizanaca, pa se nekako trudim biti u formi koliko mogu. Tu većinom iskustvo odigra važnu ulogu jer već dobro znam koliko i što mogu pa se “izvučem” tajnim vještinama (hahahaha). Imam sreću da ne volim piti gazirano, ne konzumiram alkohol niti cigarete pa je to valjda prednost moje “štreberske” crte karaktera.
Nedavno ste predstavili novi singl “Kad jednom se spoje” s kojim ćete nastupiti i na 64. Zagrebačkom festivalu. Malo nam predstavite pjesmu? Ono što mi je odlično u njoj osim Vašeg iznimnog vokala i zbog čega sam se posebno naježio je onaj, ako ga mogu nazvati, gospelski dio pjesme, eto opet smo kod back vokala (haha).
Pjesma “Kad jednom se spoje” je meni osobito draga zbog prekrasnog spoja dobre melodije i divnoga teksta, koji nosi jednu bitnu životnu poruku, koja je u današnje vrijeme čini mi se podcijenjena – treba vrlo dobro njegovati mir svoga doma, ljubav unutar obitelji i partnera ili partnericu koji vas razumije i voli u svim životnim aspektima. Kada to pronađete držite i rukama i nogama jer je to naaajdragocjenije životno blago. Baš zbog toga sam sretna da mogu pjevati pjesmu sa takvom porukom, koja je naprosto divna. Tu atmosferu smo dobili i u spotu, što je nadam se prepoznato i kod publike. Miroslav Lesić Lesique napisao je i producirao pjesmu, a kao i svaki put kada nešto radimo snimano je sve u živo, i moji dragi prijatelji su se odazvali da i ovaj put ukrase pjesmu i neizmjerno sam im zahvalna – Dado Marinković, Alen Svetopetrić, Predrag Martinjak, Miroslav Lesić i Dunja Delač su glazbenici, a famozni gospel zbor su otpjevali moji back vocali, moji dragi prijatelji i kolege Jadranka Krištof, Ivana Čabraja, Nataša Mirković, Dragan brnas i Vladimir Pavelić.
Istaknuli ste u jednoj izjavi kako znate što možete, znate što vas ispunjava u pjesmi i vjerujete kako je to upravo ono što publika prvo prepoznaje. To se zaista i dogodilo i mogu reći kako Vas osim struke strašno cijeli i publika, što pokazuju i odlični komentari na ovu pjesmu. Je li to i bio razlog novog glazbenog putovanja zvanog solo karijera?
Razlozi za solo karijeru su nekako višestruki i ne obuhvaćaju samo moje želje, već želje svih ljudi koji rade i sviraju na mojim pjesmama i skladatelje i tekstopisce koji su ih napisali. Svi smo došli do zajedničkoga zaključka da to moraju biti pjesme koje prije svega ispunjavaju nas kao autore i sudionike u procesu, a ako je to i publika prepoznala onda smo valjda na pravom putu. Bitno je da te pjesme budu dobre i kada ih čujemo ponovno nakon niza godina i da smo ponosni na njih, kako smo ih napravili, odsvirali i otpjevali, jer u tom trenutku je to ono što smo najbolje znali. Mislim da bi meni nakon toliko godina pjevanja i snimanja bilo apsolutno glupo snimati bilo što, i pjesmu koju ne smatram umjetničkim dosegom. Dužna sam glazbi i svojim suradnicima najbolje, a i red je da nekako sami sebi podižemo letvicu i dajemo tim pjesmama dignitet i vrijednost kakvu zaista zaslužuju. Još uvijek mi se više sviđa način rada koji je valjda danas pomalo “starinski”, da uđemo u studio pa pokušavamo više verzija, snimamo dio po dio, razgovaramo i promišljamo o pjesmi….danas se to nekako izgubilo jer više za ništa nemamo vremena, a mislim da je žalosno da za dobru glazbu nemamo vremena…. Za dobru pjesmu, dobru svirku, dobar koncert, dobru glazbu uvijek moramo naći vremena. Pa barem mi koji se nazivamo profesionalnim glazbenicima.
Bez obzira na sve ovo Vi ste i dalje prateći vokal te vjerujem kako se tog divnog poziva nikada nećete odreći. Kako sve uopće stignete, koliko je naporno raditi takav posao i odazvati se na pozive glazbenika?
Pjevanje back vocala je moja veeelika ljubav i uostalom karijera koju sam dugo i vrijedno gradila i na koju sam iznimno ponosna. Pjevanje backova je težak i zahtjevan posao i treba ga dobro “istrenirati”. Meni je i dalje vrlo zanimljivo doći u studio i aranžirati vokale, stvarati nešto novo, oplemeniti pjesmu jer to je druga dimenzija glazbe. I dalje pjevam s glazbenicima i umjetnicima koje iznimno cijenim i za koje ću uvijek imati vremena, u bilo kojem vidu suradnje. Znanje i iskustvo koje imam i jesam stekla da bih ga podijelila dalje, glupo je to zadržavati za sebe…A sada u kojem vidu će to biti najbolje, to ćemo tek vidjeti. Bitno je da nas sve to i dalje veseli i da uživamo svi zajedno u slatkim trenucima muziciranja.
Želim Vam i dalje da uljepšavate dodatno pjesme nama dragih glazbenika te puno uspjeha u solo vodama. Sjajno ste počeli, uvjeren sam da će tako biti i dalje. Hvala što ste odvojili svoje dragocjeno vrijeme za ovaj intervju.
Hvala vama na pitanjima i podršci, jer dobra glazba bez podrške medija i publike nije dobra glazba. Kada god treba tu sam, s osmijehom na licu!