Tri godine nakon nastupnog i po općem dojmu svih, a tu su uključeni i publika i kritika, odličnog istoimenog albuma “Porto Morto”, ovaj zagrebački bend koji je nastao u sklopu kolektiva JeboTon predstavio nam je svoj drugi album ili bolje rečeno mješavinu EP-a i albuma pošto smo dobili nažalost samo tek nešto više od pola sata odlične glazbe.
Kako i sami kažu “…u protekle dvije godine puno su radili i isprobavali u kojem smjeru im je zanimljivo pristupiti sljedećoj cjelini, i kroz zadnjih par mjeseci desetak pjesama se iskristaliziralo kao sljedeći korak… “, a krajnji rezultat je njihov novi uradak, Portofon. Kroz povijest popularne glazbe svjedočili smo brojnim primjerima “prokletstva drugog albuma”, a pri tome su prvenstveno “nastradali” oni koji su otkriveni svojim odličnim prvim uratkom, a nakon toga nisu uspjeli nastaviti put i kontinuitet kvalitete i neminovno slijedio je put prema dolje. Porto Mortu se to nije dogodilo i oni su jednostavno svoje isprobavanje u kojem smjeru nastaviti dalje prenijeli i na Portofon jer možemo reći da svaka stvar na albumu zvuči drugačije i posebna je sama za sebe, glazba im se širi u puno različitih smjerova i na prvo slušanje uopće ne možemo pretpostaviti što nas čeka u sljedećoj pjesmi.
Općenito i sâm bend Porto Morto teško je staviti u neki specifični žanr jer se u svojemu radu dotiču puno toga pa tako balansiraju između nekog progresivnog i eksperimentalnog popa i rocka obojenog funky prizvucima koje svakako pripisujemo brass sekciji benda, a pošto kod nas i nema baš onih koji su sličnoga kredibiliteta i profila slobodno bismo mogli potpisati novi “Porto Morto žanr“.
Najavni singl albuma, Kuća, zaslužuje svakako postati hit i ima veliki radijski potencijal bez obzira što pjesma nije vesela, čak je daleko od toga, ali potmuli bas koji se provlači kroz cijelu stvar naprosto osvaja i nosi.
Od prve stvari na albumu Ne Ne Ne, koja me baca na Miladojku pa čak i na Šarla, preko već spomenute Kuće pa do recimo skoro pa i synth popa Hodaj, u kojoj im se pridružuje i Darko Rundek, ili blage psihodelije u Šećeru, Porto Morto nas iznenađuju u svakom trenutku, ali na to se polako naviknete svakim sljedećim slušanjem, a ukoliko se dokopate ovoga albuma slušat ćete ga vjerujte mi puno puta.
Album su snimili Hrvoje Klemenčić i Roko Crnić, a mix i master su sredili u suradnji s Hrvojem Nikšićem iz Kramasonik Studija i sve je urađeno besprijekorno. Devet pjesama koje nam Portofon donosi devet je različitih crtica od kojih svaka vuče na svoju stranu ali zajedno čine jednu odličnu i skladnu cjelinu.
Sve su to pjesme dužine jednog prosječnog singla i možemo se samo nadati da će većina od njih naći svoje mjesto i zaživiti u eteru radio postaja i to ne samo onih koji se bave nekom vrstom alternative. Čak i bolje nego u studiju Porto Morto zvuče uživo u što sam se osobno uvjerio već nekoliko puta, a svi vi se možete i sami u to uvjeriti pa ako ste u prilici svakako odite u Tvornicu kulture 26.04. na predstavljanje Portofona.
Sigurno nećete požaliti jer Portofon je već sada siguran pretendent na jedno od najboljih izdanja godine.