Osječanin Vedran Zec svoj inače drugi, ali prvi u cijelosti autorski album “Homecoming” objavljuje protekli mjesec i dokazuje nam da se u naoko ljudima opustjeloj Slavoniji još uvijek svira dobar jazz i da još ima vrsnih jazz entuzijasta.
Ovaj školovani glazbenik zaposlen trenutno kao učitelj klasične gitare u školi u Đakovu jazzom se bavi već dvadesetak godina, a ovaj album je vrhunac njegove dosadašnje glazbene karijere.
“Homecoming” je snimljen u klasičnoj bendovskoj postavi, pa uz Vedrana na akustičnoj i električnoj gitari možemo čuti Davora Dedića na klaviru i drugim klavijaturama dok ritam sekciju čine Dario Hleb na bas gitari i Damir Galeković na bubnjevima. Kada kažem klasična bendovska postava onda to implicira klasični rock bend, a album “Homecoming” svakako je odlična i vrlo slušljiva fuzija jazza i rocka i podsjeća nas na najbolja fusion izdanja te produkcije iz sedamdesetih i osamdesetih godina.
Naslovna kratka gitarska minijatura samo je uvod u ono što slijedi, a već slijedeća Holidays i Journey koja ju slijedi me atmosferom vuku na Ručni rad, jedan od regionalnih klasika iz istoga žanra kojom su Leb i Sol zatvorili jednu fazu svoga rada.
Inače utjecaji koji su vidljivi na “Homecomingu” kreću se relativno široko, od naravno gitarističkih (Metheny, Scofield, Benson, Stanić…) preko Weather Reporta, Return to Forever, Milesa pa i spomenutih Leb i Sol, do Rona Cartera, Bill Evansa i još ponekog starog majstora čiji utjecaj je utkan i u nastanak ovoga albuma. “(He Drinks) Beer for Breakfast” jedan je funky jazz koji pomalo priziva Milesa iz njegove funky faze, dok je “Song for Anja” koja slijedi jedan potpuni lijepi akustični opozit.
“Song No. 8” sa svojom vrlo zaraznom melodijom bez problema bi mogao biti i veliki hit kad bi u ovoj zemlji instrumentalne jazz pjesme mogle biti hitovi, ali nažalost nije tako.
“Lost Daydream” daje priliku Davoru Dediću da se razmaše, a “Like Minded” isto to daje Damiru Galekoviću ali i cijelom bendu da opet malo ulete u funky.
Zaključna “Always Sunny (on 75)” sigurno je jedna od najzanimljivijih stvari na cijelom albumu koja osim odlične teme ima i promjenu tempa da bi se na kraju sve vratilo na početak i završilo ovaj album na najljepši mogući način.
Vedran Zec je autor svih pjesama na albumu i iako album ima osobit autorski pečat “Homecoming” nije klasičan solo gitaristički album, svaki član banda je dobio vrlo širok prostor djelovanja i album je vrlo, da tako kažem bandovski, a i same aranžmane zajednički potpisuju svi članovi banda.
Ne mogu reći da je “Homecoming” revolucionaran album i nešto što do sada nismo imali prilike čuti, i sami kažu “da se prošetavaju već utabanim stazama fusiona“ ali album je vrlo ugodan za slušanje i vraćat ćete mu se vjerojatno često nakon par slušanja.
Odlično odsviran, snimljen i produciran “Homecoming” je jako dobar početak za Vedrana Zeca i njegov bend i dobar dokaz činjenici da su mnogi otišli iz Slavonije ali da dobroga jazza još uvijek ima.