Baš kao što je nekada osvajao srca publike, tako čini i danas, 30 godina nakon prvog velikog hita.
Boris Novković, kojeg pamtimo po brojnim hitovima, objavio je novi singl „Ti si mi posljednja nada“ koji je već osvojio publiku, ali i radijske etere i top liste. O novom singlu, pisanju pjesama, pokojnom ocu, najavljenim akustičnim koncertima i daljnjim planovima porazgovarali smo s Borisom Novkovićem.
Kada ste prvi puta zasvirali i zapjevali “Kuda idu izgubljene djevojke”, te 1986. godine sam se rodio, danas 30 godina kasnije i dalje pišete ljubavne tekstove u kojima se svatko može naći. Glazbeno ste se mijenjali, ali uvijek je ostao taj prepoznatljivi stil. Kako bi ocijenili svoju karijeru, bi li išta promijenili da možete, kako ste zadovoljni s prvih 30 godina?
Ja pišem u biti ljubavno – socijalne tekstove: „Bit će rata kažu svi”, “Gdje da nađem bijelog goluba”, Trčao sam ja zbog novca i zbog slave isti su me skoro došli glave (Via ljubav)“, da ne nabrajam, uvijek sam kroz notu i stihove ljubavi znao provući i neki svoj bunt – društveni osvrt. Nije baš – voli me, ne voli. Zadovoljan sam jer mogu reći da nakon 30 godina karijere imam barem desetak pjesama koje će nadživjeti i moje postojanje na ovome svijetu, zar to nije lijepo.
U čemu ste se najbolje osjećali tijekom 30 godina, emotivnom dijelu poput Tamare, rockerskom poput “Struji struja” ili nekakvom pop izričaju kojeg smo najviše čuli od vas?
U onome u čemu sam uvijek, a to je pop-rock, ponekad s utjecajem nekih drugih pravaca pa je tako u „Vukovima“ bio trag etna ali nisu li uostalom i Prljavo kazalište imali „Uzalud vam trud svirači“. Svi mi ponekad napravimo neki odmak, ali u odnosu na softly pop, u mom izričaju uvijek su prevladavale električne gitare i nikada to nije bio ni samo rock, ni samo pop.
Imali ste tu sreću da su kraj vas kroz život bili najbolji, vaš otac je bio jedan od najboljih hrvatskih skladatelja. Koliko takve okolnosti mogu utjecati na pravi razvoj jednog pjevača ili glazbenika poput vas, odnosno koliko su u cijeloj priči njegove zasluge, ako je to prava riječ?
Genetski su njegove, valjda se talent za komponiranje prenio genetski, takav čovjek kao što je bio moj otac sigurno može prenijeti puno iskustava i zanatskih začkoljica ali sami se rađamo, sami umiremo, ne može te nitko napraviti ni glazbenikom ni glumcem ako nisi taj. Eto, djeca Beatlesa od Lennonovih sinova do sina sir Paula, Harissona, nisu uspjeli jer im je glazbeni izričaj poput očeva. Ja sam išao svojim putem i uspio sam jer me prepoznala publika i jer su moja 4 prva albuma prodana u gotovo milijun primjeraka. Može li itko nagovoriti toliko ljudi da te sluša, mislim da ne i da te publike nije bilo sigurno ne bih odabrao ovo kao životni poziv.
Vratimo se u sadašnjost, aktualni je singl “Ti si mi posljednja nada”, jedan drugačiji i zanimljivi zvuk, ali i zanimljivi video spot. Što vas je potaknulo na nekakav glazbeni zaokret, ako ga tako možemo nazvati?
Iskreno, ne vidim tu neki bitniji zaokret osim sto je Shala iz Connecta jednu tipično Borisovsku pjesmu na tragu „U dobru i zlu“ svojom produkcijom dobio zvuk današnjeg vremena i svježine pa smo zvukom na tragu Sama Smitha, Eda Shereena i sličnih izvođača koji su danas u trendu, a opet smo ostali dosljedni meni.
Pjesma je u samom vrhu najemitiraniji domaćih singlova, znači da je publika prepoznala vašu energiju?
Apsolutno je tako. Da nisu, ne bi bilo odjeka.
Većinu pjesama pišete sami, ali ovoga puta ste radili s nekim drugim ljudima. Volite li takve izlete, odnosno hoćemo li više takvih suradnji vidjeti i čuti ili je to samo onako povremeno, da se unese određena svježina?
Upravo zato sam ovaj puta odabrao pjesmu Ante Pecotića jer je ponekad dobro stvarati fuzije u glazbi. Oduvijek sam zavidio Beatlesima jer su imali 3 autora u bendu i sjajno se nadopunjavali. Nisam tašt i prihvaćam i tuđu pjesmu pod uvjetom da je najbolja u danom trenutku od onog svojeg što imam.
Potpisali ste ekskluzivni ugovor s Croatia Recordsom, znači li to i rad na studijskom albumu?
Croatia Records je moje prirodno okruženje i tu je arhivirano 90% moje glazbe i glazbe mog pokojnog oca, tako da se tu osjećam kao u svom matičnom klubu. Danas je vrijeme singlova pa kad se skupi njih dosta, doći će i album na red.
Krećete uskoro s akustičnim koncertima. Jeste ikada radili nekakve mini turneje u akustičnim verzijama i koji je razlog da ste se odlučili na ovakav potez?
Svježina i drugačiji aranžmani. Pjesme zvuče kao kad su nastale u rukopisu, a vrijeme je i da se malo odmorimo od buke elektrike, i publika i ja. Slušamo stare hitove u novom ruhu, puno je prisnije i svi odmah pjevaju, a prostori ne moraju biti nužno klupski jer i u dvorani ta akustika ima svoju čar.
Hvala na izdvojenom vremenu i razgovoru i sretno u sljedećih 30 godina :)
Nema na čemu, veliki pozdrav!
Uskoro očekujte datume i mjesta gdje ćete moći uživati u novim akustičnim aranžmanima Borisovih uspješnica. Ali očekujte i još nove glazbe.