Dvije riječi obilježile su početak karijere vjerojatno najvećeg repera naših prostora, Ede Maajke – “Slušaj mater”. Tako se zvao njegov prvi studijski album koji je sada dobio reizdanje i to na vinilu, a koliko je i danas Edo popularan govori činjenica kako se na potpise prvih primjeraka vinila čekalo i 45 minuta.
Nakon potpisivanja vinila razgovarali smo s Edom, popričali o samim počecima, saznali slušaju li njegova djeca mater ili oca, ali i govorili o budućnosti.
Prvi put sam čuo za tebe kad je bila aktualna pjesma „Minimalni rizik“ s kojom si bio u emisiji „Briljantin“. Tamo je sve počelo, je li tako?
„Je. Briljantin je bila prva jača emisija na kojoj sam zavrćen nakon Blackouta i FM Jama. U biti to je bila jedina emisija u koju smo uspjeli plasirati moju pjesmu. Demo top lista je bila, sve na playback, bio sam uzbuđen i ljudima se svidjela te smo usporedno izašli s reklamom za kupnju CD-a. Najbolji start ikada koji sam mogao očekivati.“
Koliko je sad godina prošlo od toga?
„Jedno 17 ili 18 godina. Album je bio gotov 2001. godine. Bio je u fijoci :) Onda je bilo nekih drugih izdanja pa smo čekali dosta dugo i bio sam presretan kad je sve izašlo. Isto je bio problem što je album objavljen na ljeto, ali su tijekom jeseni krenule recenzije pa mu je malo trebalo vremena.“
Svaka pjesma je imala neku priču, kao da čitaš knjigu. Ne znam jesu li to neka tvoja vlastita iskustva i razmišljanja?
„Htio sam uvijek da bude zanimljivo. Ne želim da ljudi slušaju album koji nije zanimljiv i na kojem se pjesme ponavljaju. Ovdje je svaka pjesma svoj planet. Isto je i s „No sikiriki“, kasnije sam se baš bio fokusirao na određene teme pa je sve malo palo.“
„Slušaj mater“ stvarno ljudi znaju napamet, čak i onaj intro.
„Da, zahvalan sam im na tome. Jučer smo svirali u Mostaru i pjesme s prvog albuma su hitovi i sada. Ljudi skaču! Zahvalan sam!“
Je li i danas vrijedi to „slušaj mater“?
„Pa, vrijedi :D svašta nešto.“
Slušaju li tvoja djeca više oca ili majku?
„Znaš što, djeca ne slušaju nikoga. Imam osjećaj da ću biti sretniji što prije prihvatim da me dijete ne jebe ni pet posto. Imam takav osjećaj, bez zajebancije.“
I sam si rekao da je bio određeni zastoj u komercijalnom smislu nakon „No sikiriki“, a onda si okupio bend i glazbenike koje rijetko tko može okupiti. U početku su ljudi bili skeptični kako će to biti, ali sad su prihvatili super.
„Dosta su skeptični oni i sada. „Hoćemo stari zvuk“, ovo, ono. U biti, ljudi koji me prate od prve ploče znaju da sam i prvu i sve ostale ploče predstavljao i s bendom i bez njega. Ovo mi je sada treći bend po redu, ali prvi s kojim sam snimio autohtonu ploču. Nismo radili obrade pjesama od prije. Tako da mi je ovo jako bitan put.“
Hoćeš li u Vintageu nastupiti s bendom?
„Nastupit ću bez benda, ali planiramo i nešto s bendom uskoro.“
Čitao sam na ploči da si se albuma „Slušaj mater“ sjetio kad te Marko Nemec zvao da nastupiš u sklopu programa „Sviraj stare“. Tada si ga nakon dugo godina u cijelosti ponovno poslušao.
„Znaš što, ne slušam albume u cijelosti. Poslušam pjesmu za koju znam da ću je izvoditi sljedeći vikend. Malo se prisjetim i izvježbam. Ali sam ovo baš moraš trebati i baš je bilo back to the past teži.“
Zna Nemec malo zakomplicirati :)
„Pa da, ali je bio gušt moram ti reći. Drugi je feeling kad repaš te pjesme iz ove perspektive.“
I koliko se Edo promijenio od „Slušaj mater“ do danas, poslovno i privatno?
„Ma puno. I privatno i poslovno. Poslovno nisam više toliko glup koliko sam bio prije. Malo manje sam glup. Privatno sam odrastao, zreliji, neke stvari mi se više sviđaju, neke manje od prije što sam radio. I dan danas stojim iza svake pjesme sa svih albuma.“
Bez obzira što je hip hop na našim prostorima postojao puno ranije nego ti, uvijek tebe spominju kao nekoga tko je utjecao na mnoge i na sami tijek scene. Ipak tebe stavljaju u grupicu tih koji su na samom vrhu.
„Imao sam neki komercijalni uspjeh. Prvi album je bio nominiran odmah za Porina za album godine. Druga stvar, prvi sam rap izvođač koji je napunio Dom sportova. Jest to bilo sa sponzorima, ali fakat jest. Prvoukli smo se nekako, zgurali. Dosta toga sam prvi odradio i drago mi je što sam probio neke ledove, pogotovo što se tiče Srbije i suradnje s ljudima tamo, povezivanjem s BiH scenom te novim izvođačima koje sam uspio formirati. Neki su uspjeli, neki nisu. Jebiga, tako je.“
Gledam popis suradnika na albumu i fotografije iz tog vremena. Svi ste mladi, Koolade izgleda kao da se tek rodio.
„Djeca. Abnormalno izgledamo, fakat prebalavo. Nitko nije očekivao to. Koolade je i danas najjače ime produkcije Balkana. Ima milijun projekata. Shot je danas glavni predavač na EMI učilištu. I tako. Stvarno dobra ekipa.“
Što sad dalje nakon albuma, nakon ovog Vintagea?
„Da mi je još izbaciti spot ili dva sa zadnje ploče „Put u plus“. Spremam EP na beatove, nešto sam uzeo od Kooladea, nešto sam imao svoje. Spremam materijal s bendom kojeg ću sljedeće godine početi raditi i izbaciti. U tome sam trenutno.“
Vjerujem da si i sretan zbog svojih prijatelja repera, pogotovo Bosanaca iz FM Jam familije. Evo Frenkie i ekipa se kurče ovih dana po Los Angelesu.
„Jesam, naravno. Sad su se vratili s albumom, slušao sam ga sinoć i odličan je, stvarno. Najviše mi je drago što na površinu izlazi producent Indigo koji je stvarno kvalitetan i nevjerojatan te mi je drago što ga je Frenkie odabrao da cijelu produkciju radi. To je bitno za takve ljude.“
Bosna ima Frenkieja, Hrvatska ima Vojka…
„…da, da. Sad sam gledao intervju s Baretom kad su ga pitali za Vojka, a on je rekao: „je, je, dobar je Gojko. :D :D“
Hvala ti i da nam poživiš i ti, i Bare, i Gojko, i Vojko.
„Hvala lijepo.“
*Neupitna veličina balkanskog rapa Edo Maajka vraća se 31. listopada u užarenu klupsku atmosferu Vintage Industriala. Koncert na sam Halloween bit će prigodno dočekan proslavom 18 godina od nastanka hita „Prikaze“ kojim je već u počecima karijere iskočio na sceni kao izuzetno maštovit i originalan autor. Cijena ulaznice u pretprodaji iznosi 70 kuna, dok će na dan koncerta biti potrebno izdvojiti 90 kuna.
Foto: Edo Maajka