Deveti put na samom istočnom rtu otoka Hvara, u prelijepom malom mjestu Sućuraj, održan je sigurno najljepši mali festival alternativne glazbe u Hrvatskoj, Tam Tam Music Festival.
Od 24.7. do 1.8. uživali smo ne samo u suncu i moru na najfensi jadranskom otoku, nego smo na festivalu imali priliku čuti obilje odlične glazbe i uz to još hrpu popratnih programa koje su nam vrijedni festivalski organizatori priredili i ovaj put. Nakon godinu dana stanke, zbog ove pošasti koja nas je snašla i otkazivanja festivala prošle godine, slično se predviđalo i za ovu godinu, ali ipak unatoč poprilično strogim epidemiološkim mjerama festival je ove godine ipak održan, na dobrobit i organizatora, a i mnogobrojne publike koja je sa svih strana došla podržati ovaj fantastičan festival.
Na Tam Tam dolazim već puno godina i svake godine primijetim ogromne pomake u organizaciji festivala. Na samim počecima kompletan program odvijao se u dva dana na nogometnom igralištu lokalnog kluba, kampa nije bilo nego se šator mogao podići na isto tom terenu, infrastuktura skoro da nije ni postojala, a pozornica je bila napravljena tako da su spojili dva Tam kamiona i na njih postavili maleni razglas, pa je tako na kraju festival i dobio ime Tam Tam.
Danas je priča potpuno drugačija. Već godinama postoji festivalski kamp na gradskoj plaži Česminica koji je svake godine sve veći, ima kompletnu infrastrukturu koju posjetitelji festivala trebaju, nalazi se na samoj morskoj obali s fantastičnim pogledom, i općenito festivalski kamp je samo srce ovoga festivala. Upravo u festivalskom kampu organizatori su na pzoronici priređivali svake večeri koncertni program do početka glavnog festivalskog programa na igralištu. A do večeri svi smo mogli dan ispuniti kako smo htjeli, nekima je bilo dovoljno samo sunce i more, a onima kojima nije njima su organizatori omogućili puno popratnih programa za zabavu.
Već tradicionalna šetnja s arheologom i upoznavanje povjesti Sućuraja samo je jedna od zanimljivijih stvari koje su se nudile u dodatnom programu, a uz to mogli smo na radionicu sitotiska, zborsko pjevanje, radionicu podvodnog ronjenja, mindfulness, svakovečernju jogu, izložbe, performanse i još ponešto, a moglo se i po cijeli dan samo chillati i čekati večernje koncerte. U kampu se po umjerenim cijenama moglo i piti i jesti (vege), nikome ničega nije nedostajalo, a naravno kao i svake godine bilo je i puno ljubimaca jer ovo je pet friendly festival.
I napokon je 24.7. festival krenuo, a odmah prvi dan imali smo u kampu odličan koncert za otvaranje, Bacchus-Kan na nekoj vrsti tradicionalnih instrumenata (skoro svih ostalih večeri mogli smo ih slušati i na plaži ispred kampa) i odličnog gitarista Josipa Pavlova koji nastupa pod imenom Ippio Payo. Oduševili su kampere, ali to je bio tek početak. Drugi dan je bio predviđen za koncert na plaži Česminica odmah pokraj kampa i okupio se zavidan broj ljudi, odlična atmosfera, a za glazbu su se pobrinula odlična tri benda, slovenski Balans, beogradski KOIKOI i belgijski noiseri La Jungle. Slovence i Belgijance sam prvi put čuo uživo, a KOIKOI su suvereno predstavili svoj nedavno izašli album. Moćno, glasno, čuo je cijeli Sućuraj ovaj koncert, a možda i Trpanj preko puta na Pelješcu.
Sljedeći dan navečer opet smo svi bili ispred pozornice u kampu gdje su nas oduševili Martin Ladika i Mi Vida. Njihovi akustični setovi doživjeli su ovacije svih u kampu, a bilo nas je stvarno puno. Isto tako bilo je i dan kasnije kada je Tea u kampu predstavila svoj projekt Prisoje, vokalne izvedbe starih tradicijskih pjesama s područja cijelog Balkana, a nakon nje Marko Lucijan Hrašćanec, znan nam još iz benda Moskau, ovaj put kao The Gentleman predstavio je svoj samostalni autorski repertoar koji je poprilično prihvaćen od kada je stupio na scenu. Ovaj put bio je sam, a nadam se da ćemo ga biti u prilici čuti i s bendom. U srijedu u kampu atmosferu su dizali Doringo i riječka Marinada i bilo je odlično, a četvrtak je bio rezerviran za Sataraxz Impro koji su činile cure iz Žena. Nakon njih imali smo i jam session na kojemu su se curama pridružili još poneki glazbenici, ali najveću pažnju je ipak odnijela Ivana, slovenska kraljica, ovaj put na fruli, a nadamo se sljedeće godine i na saksofonu.
Četvrtak je ujedno bio i zadnji dan s koncertima u kampu, a u petak se kompletan program preselio na igralište.
Zbog svih epidemioloških mjera koje su se poštovale, a tijekom festivala su se i pooštrile nastupi su počinjali poprilično ranije nego inače pa su tako prvi bendovi na pozornicu izašli već nešto iza 19 sati, a program je morao završiti do ponoći. Čast da otvore festival ove godine dobili su 7AM, slovenski noise duo, gitara, bas i snimljeni bubanj, i bili su odlični za početak. Odmah nakon njih izašli su starosjeditelji ovoga festivala, beogradski Repetitor i odmah po ne znam koji put dokazali da su vjerojatno najbolji live act trenutno u regiji. Naravno kad su oni u pitanju nisam više ni pretjerano objektivan, ali samo ću reći, došli, razvalili, naklonili se, otišli i dokazali zašto su rrezidenti ovoga festivala.
Zagrebački ekstremno glasni stoneri Stonebride su nastavili odlično u vrlo žestokom tonu, a za sam kraj prve večeri ostavljen je Seine koji je oduševio sve. Čini mi se da usprkos svim mjerama i svemu nisam nikada do sada vidio toliko ljudi na festivalu kao te prve večeri.
Drugu večer moćno su otvorili Gazorpazorp, Beograđani koje smo isto tako prvi put upoznali na kompilaciji Hali Gali kao i njihove sugrađane KOIKOI. Bend je to s velikim potencijalom. Nakon njih izlazi Denis Katanec sa svojom Klinikom i oduševljava sve prisutne, a čak mi i nije više nevjerojatno koliko ljudi s njim pjeva njegove pjesme. Nakon njih Igralom s nekom potpuno drugačijom, ali isto tako moćnom pričom nastavlja, a sjećam ih se s istoga mjesta prije koju godinu. Puno su jači i moćniji danas.
Zatvaranje festivala pripalo je ponovo, kao i na zadnjem izdanju festivala prije dvije godine, curama iz Žena. Fantastičan set su nam dale i ovaj put i ponovo dokazale da bi mogle biti i odličan izvozni proizvod jer ovo što rade stvarno ima veliki potencijal. Na samom kraju im se pridružio i festivalski zbor i to je bila više nego lijepa slika za sam kraj festivala.
I to je bilo to što se tiče glazbenog dijela. Neki su se sutradan počeli pakirati za ići kući, neki nastavljaju na nekom drugom mjestu, neki ostaju još danima u Sućuraju. Bez obzira na sve, ove poprilično stroge epidemiološke mjere nisu niti malo naštetile ovome fantastičnom festivalu. Vjerujem da su svi, ama baš svi uživali u tome što su došli i uopće ne sumnjam da će svi doći ponovo. Ponovo sam primjetio da je na festivalu bilo puno vrlo mladih ljudi koji su došli prvi put i oni će se sigurno vratiti, a vjerojatno će dovesti još ponekog novog. Ovome festivalu glavna je usmena reklama, sve što se lijepo napiše je ok, ali iz vlastitog primjera znam da je usmena predaja o ovome festivalu najvažnija. Moram priznati da sam sada već davno prvi put na ovaj festival došao skoro pa i slučajno, a od tada svake godine dolazim namjerno. Svih ovih godina doveo sam na Tam Tam i hrpu prijatelja koji su doveli i neke svoje, i tako.
Bez obzira na mjere i sve ostalo čini mi se da je ovogodišnji festival najposjećeniji do sad, a takav trend vlada već godinama, svaki put sve nas je više. Još jednom ću po ne znam koji put ponoviti da je svako mjesto koje u svojemu imenu ima Raj nešto posebno, a SućuRaj to svakako i je i svake godine čim s trajekta stupim na otok i na lukobranu vidim onaj veliki grafit SućuRaj osjećam se kao da sam došao kući, znam da ću sresti sve one koje sam vidio i prošle godine, a vjerojatno upoznati i neke nove ljude.
Na samom kraju moram svakako spomenuti i festival prije festivala, Green Island Festival koji se na istom mjestu održao prije samog Tam Tam Music Festivala. Svi koji smo došli ranije mogli smo na Green Island Festivalu uživati u “zelenim“ temama, radionicama, predavanjima i posjetama fantastičnim lokalnim hvarskim OPG-ovima. Lijep eko festival, nadam se da će i ubuduće naći svoje mjesto uz Tam Tam.
I na kraju što reći nego zahvaliti svim organizatorima, volonterima, sponzorima i svima koji su omogućili da se održi ovaj divni festival i koji su nam podarili sve ove dane uživanja na Hvaru. Nadam se da se svi vidimo i slijedeće godine na istom mjestu, da više neće biti mjera, da više neće biti nikakvog stožera, da više neće biti pandemije i da će biti onaj stari Tam Tam Music Festival.
Foto: Matej Čelar
[envira-gallery id=”63796″]