Izvanredan nastup umjetnice svjetskoga glasa u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski oduševio je poklonike jazza i one koji će to tek postati.
Fantastično! Briljantno! Od samoga početka nastup kanadske pijanistice i pjevačice u Lisinskom bio je pun rijetko viđenih emocija i svirke koja zadovoljava visoke standarde ljubitelja glazbe. I ne samo poklonika jazza. Iskrenost, fragilnost osjećaja ovakvih iznimnih osoba nadahnjuju i oduševljavaju publiku diljem svijeta. Nakon njenih hrvatskih nastupa 2009. i 2019., Diana Krall se predstavila i u Lisinskom u kojemu je, uz pomoć svojih prijatelja, također vrhunskih glazbenika, ostavila neizbrisiv trag u (sada već) sjećanju koje priziva njene buduće koncerte, jednako odlične. Karriem Riggins na bubnjevima, Robert Hurst i naravno Anthony Wilson, zajedno s Krall čine poker asova koji svojim tehničkim virtuozitetom ali i nevjerojatnom interpretacijskom ekspresijom od prvoga trenutka nastupa zarobljavaju sva čula.
“All or Nothing at All” – baš kao i naslov jedne od skladbi koje su među prvima odsvirane, govori o načinu i kvaliteti onoga što dobivamo prepuštajući se ovoj glazbenoj ljepoti. Oni idu do kraja, oni idu na sve, a ništa nije prepušteno slučaju. Oni ostavljaju „srce na terenu“, oni ostavljaju naša srca ispunjenima. “Let’s Fall In Love”, pa “(I’ ve Got You) Under My Skin”, pa već spomenuta “All or Nothing at All”… No, bilo bi to puko nabrajanje pjesama. U stvarnosti, (nad)realnosti, to je rijeka nota i emocija koja nosi poput bujice. U njenom glasu čuju se glasovi „braće“, Nat King Colea i Antonija Carlosa Jobima; glasovirski slojevi natapaju ionako već bogatu podlogu dvojca Riggins/Hurst. A što reći o akordima, arpeggio i solističkim bravurama gospodina Wilsona. Treba poslušati i njegov posljednji solo album. I on je odličan ali njegov doprinos ovom Fab Fouru – e, to je nešto posebno. Nakon već spomenutoga zagrebačkoga koncerta 2009., imali smo prilike upoznati se i popričati (čekajući Dianu) – to su sve fantastični ljudi, pogotovo Anthony. Susreli smo i nju. I nakon (prvog) zagrebačkog i nakon opatijskog koncerta. Div(n)a je (i) ona. Tek nekoliko trenutaka koje je podijelila s nama nisu samo lijepa uspomena nego i potvrda da su, još jednom je dokazano, veliki umjetnici i veliki, dragi ljudi.
Mogli bismo secirati dio po dio koncerta i otkrivati onima koji, nažalost, nisu prisustvovali ovom slavlju glazbe i umjetničke brilljancije, spominjući npr. fade out završetke ili, pak, rollercoaster verziju “Cheek to Cheek” ili pojedine solo dionice The Animala Rigginsa te Pretvaranje Dr Hursta u Mr „I Don’t Wanna Hide MyMo’ Better Side“… Fantastično! Znam da se ponavljam ali oni koji su bili u dvorani znaju o čemu govorim. Očiju širom zatvorenih i usta širom otvorenih sluša se ovakav nastup i uživa. “A Case of You” je također poseban slučaj i komadić glazbenoga raja u kojemu slušamo i ljuljuškamo se (i) uz “Quiet Nights”. Preporučio bih i ovaj album i “Wallflower” i “Girl In the Other Room” ili neke od „starijih“, npr. “When I Look In Your Eyes” (tako sam ja počeo). No, može i posljednji “This Dream of You”. Može sve. Sve. All.
Vratimo se na kraj (koncerta). Publika je također bila na visokoj razini. Zasluženim pljeskom pozdravila je ovaj izniman događaj koji je bio i više od lijepoga glazbenog trenutka. “How Deep Is The Ocean” i “L.O.V.E.” ostavljene su za bis ostavljajući nas u uvjerenju da je život (ipak) lijep. Čista ljepota koju isijava Diana Krall i svojom pojavom i svojim pristupom, svojim muziciranjem, pažljivo „birajući društvo“ u kojemu predstavlja i otkriva sebe utječući na nas. Život je ljepši kad imaš sreće i zadovoljstva nazočiti ovakvim iznimnim večerima.
Foto: Foto: Vedran Metelko / Ravno do dna