Subota navečer, 27. maj, slave se ljubav i život, slavi se glazba, slave se Buč Kesidi – slavi se neki novi dan mladosti i to samo dva dana nakon onog svima nama poznatog Dana mladosti.
Mladi dečki iz Pančeva u samo nekoliko godina postali su glazbena i koncerta atrakcija, pa su tako brzo i napredovali, od malih zadimljenih klubova do stadiona poput Šalate u Zagrebu na kojoj su nastupili u subotu, 27.5., ili Tašmajdana na kojem će nastupiti 16. rujna (odgođen koncert zbog izvanrednog stanja u Beogradu i Srbiji). I važno je odmah reći da je ovaj brzi napredak argumentirano opravdan. Pronašli su algoritam, stvorili glazbu kakvu sluša današnja mlada generacija, glazbu bez opterećenja sa zaraznim ritmom koji podsjeća na disko i pop glazbu osamdesetih, a opet modernog indie rock zvuka. S druge strane su tekstovi s kojima se može poistovjetiti današnja mladež. Ili što bi rekao natpis na jednom transparentu na koncertu – “pomogli ste nam više nego bilo koji psihijatar”. Ljubavni tekstovi, o onim izgubljenim ljubavima, onima koje su tek u stvaranju i onima avanturističkim. Gledano iz perspektive muškarca, ali i žene. I sve te tekstove publika pjeva u sav glas. Tako je bilo i na prvom zagrebačkom koncertu u Saxu kada su nastupili kao predgrupa Artan Liliju 2019. godine, a tako je i sada na stadionu Šalata. Vrisak kao da na pozornicu izlaze Beatlesi neke nove generacije. I treba reći bez pardona – oni jesu predvodnici neke nove generacije bendova.
Izlaze na pozornicu, produkcija suptilna, ali izvanredna, pale se crvena svjetla, iz mraka se polako naziru zgodni mladići, Zoran sjeda za bubnjeve, Luka uzima gitaru u ruke i euforija može početi. Doslovno su i počeli s pjesmom “Euforija” i krenuli s ispisivanjem neke nove povijesti. Bez obzira što su samo dvojica na pozornici, lijepo su vladali njom. Zvuk je na tribini preko puta pozornice bio sasvim u redu, ali nekoliko ljudi mi je reklo da je dolje zakazao. Light i dva velika videozida koja su pratila dvojac bili su na vrhunskoj razini. Ništa spektakularno, bez pretjerivanja – dostojanstveno i dovoljno konkretno. Nisu mi se svidjele malo dulje stanke između pjesama, jer ako “đuskamo”, onda ćemo to raditi bez prestanka, a i cijelom koncertu je falilo to nešto što je bilo u klubovima, ta neka intimnija atmosfera gdje energija frca kao luda. Više bih, shodno tome, izabrao Buč Kesidi u klubu, koliko god oni pjevali da nema ljubavi u klubu. Svirali su pjesme od početka karijere do danas i nekih najnovijih koje će se naći na nadolazećem albumu, a to su “Skupi snagu”, “Trebaš mi” i “Curimo po asfaltu”. Najveća eksplozija emocija i neergije bila je na hitovima “Laž”, “Kafe aparat”, “Subota”, “Tiho”, “Nema ljubavi u klubu”, “Nedelja ujutru” itd. Koncert karijere nije mogao proći bez gostiju, njihovih prijatelja glazbenika i producenata. Z++ je s bendom izveo pjesmu “Dijamanti” što mi i nije bio neki moment, dok je izlazak dua Nipplepeople bio pravi pogodak. Pogotovo jer smo imali prilike čuti bendovsku “Frku”.
Između pjesama Zoran i Luka su dolazili do publike, kako bi izbliza vidjeli neke transparente, čak neke i dobili na poklon, a pala je i party košulja koju je Zoran obukao i s njom odsvirao jednu pjesmu te predao dalje u publiku kako bi se “party širio dalje”. Zgodno su komunicirali s publikom, imaju stav na pozornici i znaju kako se treba ponašati. Da ne kažem da su na svaku izgovorenu riječ uslijedile ovacije i vriskovi, do te mjere da je ženski dio publike na Zoranovo oblačenje party košulje gromoglasno poručio – “skini se”. Nije se skinuo, ali se nakon koncerta spustio do publike. Na bisu su izveli “Idemo do hodnika” i “Đuskanje ne pomaže”, a ponovno se na pozornicu vratio Z++, ovaj put u boljem izdanju i s pjesmom “Ljeto već je gotovo”.
Moram spomenuti i predizvođače koji također ulaze u priču ovog glazbenog fenomena, Djeca! koja su vrlo brzo napredovala i postala ozbiljan konkurent drugim noise projektima na sceni, a potom i Slovenci Joker Out, sudionici ovogodišnjeg Eurosonga koji su na tragu indie pop rock priče, ali s dosta plesnog ritma. Totalno iznenađenje su bili, ne samo u smislu nastupa, nego i publike koja je znala sve pjesme i tekstove.
Šalata je još jednom ušla u povijest. Rijetkost je vidjeti ovako mlade bendove i u ovakvom izdanju na jednom mjestu i to još ispred ovolikog broja publike. Slična stvar događa se s projektom Drito, ali čini mi se da je ovaj glazbeni fenomen čiji je vrhovni vođa bend zvan Buč Kesidi nešto još veće. I u glazbenom i generalno kulturološkom smislu, ali i po pitanju rađanja neke nove scene i publike, širenju ljubavi prema glazbi i širenju međusobne ljubavi i poštovanja. Buč Kesidi nas je zarazio i dabogda ova zaraza trajala vječno.
Foto: Ivica Drusany
[envira-gallery id=”76029″]