I oni koji su svjedočili izlasku albuma “Jedina”, a i oni koji nisu, već sigurno znaju za priču kako je došlo do objavljivanja ovog albuma, od činjenice da u početku album fizički nije postojao, preko tiska tri skoro identične verzije albuma, do organiziranja vlastitog streljanja članova benda na glavnom zagrebačkom trgu.
Od početka do danas, Let 3 su uvijek bili jedini za koje se može reći da od njih možemo očekivati neočekivano, a to neočekivano uvijek je bilo unikatno. No, i konceptualno, uvijek na rubu između ukusa i neukusa, šokantno, ali i u cijeloj toj ludosti i bizarnosti – glazbeno briljantno, od tekstova i melodija do same koncertne izvedbe i poruke koju žele odaslati. U tom smislu “Jedina” je najveći biser njihove diskografije, ujedno i najveći biser pomaknutih umova Damira Martinovića Mrleta i Zorana Prodanovića Prlje kao glavne okosnice ovog, pa možemo reći i art benda. Ovaj album je i omotom bio konceptualan i šokantan gdje su članovi benda u potpunosti goli s isključivo natkurnjacima i živim janjcima oko vrata, a u ovom reizdanju vidimo i golu djevojku između dvojice glavnih protagonista. Iza tog fotosešna stoji Rino Gropuzzo. Sjetimo se samo spota za pjesmu “Tazi-tazi” koji izgleda kao da je pastirski rock sreo Emira Kusturicu na putu do Rijeke. Ovaj album kao da je te 2000. godine nagovijestio što da očekujemo od novog milenija, kao da je na najbolji mogući način zatvorio genijalne devedesete i otvorio neko novo razdoblje u kojemu je sveprisutan bizarluk. Ali sve je to itekako dobro osmišljeno, a Let 3 se u svemu tome i itekako dobro zabavljaju. Niti jednom bendu na ovim prostorima, osim Letu 3, neće proći pjesma “PNNK”, “nabijanje pedera na kurac i žena na kitu”, niti jednom bendu ne bi prošlo “svršavanje s vrha katedrale”, koliko god da satirični bili. Jednostavno, smisao za humor Leta 3 nadilazi sve ostale izvođače na sceni jer je toliko dobro upakiran u njihov glazbeni stil zbog čega su još jednom specifični. A genijalni u izvedbi, produkciji i performansima na pozornici.
“Jedina” je album moje generacije, pogotovo 86. godišta, kada je Let 3 osnovan, a upravo su albumi poput ovoga s kraja devedesetih godina i početkom novog milenija bili krucijalni u razvitku našeg glazbenog ukusa. U mojem slučaju tu su još bili od bendova devedesetih Laufer, Urban&4, Pips, Chips & Videoclips, Majke… Bilo je tu i Azre i novog vala, ali ponajviše ovih izvođača koji su najveći highlight svoje karijere doživjeli devedesetih ili na samom početku novog milenija. Nama je “Jedina” bila bog, kao što je i “Bog” Pipsa, “Razdor” i “Vrijeme je da se krene” Majki ili “Žena dijete” Urban&4. Ali realno gledajući, Let 3 su ipak bili iznad sa svojim ludostima i nenormalno privlačni svojom glazbom i tekstovima. Bilo je to i vrijeme kada je folk glazba procvala na našim prostorima, kada je vladala “dugmetara”, da se tako izrazim, a Let 3 su sve to pomno pratili i na pravi način se ismijavali. Osmisli su neki novi pastirski rock, onaj satirični, ali ne poput Rokera s Moravu koji su u svemu tome najviše bili folk, ili poput Bijelog dugmeta. Let 3 je išao do kraja, ali je ostao dosljedan sebi, riječkoj rock sceni, konceptualnost je ono što je najviše isplivalo na površinu. Bili su više art nego što su koketirali folkom, što se nastavilo, doduše manje uspješnim, a opet briljantnim albumom “Bombardiranje Srbije i Čačka”. Nisu ostali neshvaćeni, štoviše, s ova dva abluma stekli su enormnu popularnost širokih masa. Stoga one vjerne slušatelje Leta 3 nije iznenadio projekt i koncept “Mama ŠČ”.
“Profesor Jakov”, “Drama”, “Tazi-tazi”, “Viola”, “Ženu varam”, “999”, “Otrovna kupačica”, “Golub Dinko”, “Glavanovo”, svi hitovi su na albumu “Jedina”. Upravo ono što su i albumi drugih spomenutih bendova u ovoj recenziji. Najveći biser u diskografiji, onaj album koji vas uzdigne u epske razmjere, onaj album koji će promijeniti vašu cijelu karijeru, onaj album po kojem ćemo vas najviše pamtiti.
23 godine od izlaska, “Jedina” je stigla na dvostruki vinil. Očekivao sam zaista puno, a dobio sam samo vrlo dobar zvuk albuma. Jasno da je to u konačnici i najvažnije, ali to nije poanta reizdanja u današnje vrijeme. Likovna prilagodba je odrađena zaista loše i uopće se ne naslanja na originalni dizajn, osim photo sessionom rađenim za potrebe tog albuma. Inner sleeveovi u kojima se nalaze sami vinili također su površno odrađeni s obzirom da fotografije svojim formatom ne ulaze u format inner sleevea. A photo session ovog albuma bio je dovoljno dobar da se materijal moglo puno bolje iskoristiti. Da se u reizdanje najvećeg bisera karijere Leta 3 ušlo traljavo, dovoljno govori i činjenica da se na albumu našao i tekst pjesme “Vjeran pas” (koja je dio albuma “El Desperado” iz 1991.), a čini mi se da se sve i nije tako dobro lektoriralo. Ujedno, na streaming servisima pod albumom “Jedina” se nalazi pjesma “Vjeran pas”, ali se, naravno, čuje “Maček V Žaklju” kada je reproducirate. S obzirom na iskustvo rada na vinilnim reizdanjima u drugoj diskografskoj kući (u kojoj doduše više ne radim), a gdje su standardi dosta visoko podignuti, moram reći da me ovo reizdanje malo razočaralo. Srećom da je album iz 2000. godine pa je zvuk originalno bio izvrstan, jer se već događalo da Dallas Records ne radi na remasteru svojih albuma u reizdanjima (ipak, novo reizdanje Laufera je najavljeno u remaster obliku, tako da se izgleda ova situacija polako mijenja).
S obzirom da u recenzijama reizdanja ne ocjenjujem sam album, osim ako nije u pitanju bonus materijal, nego isključivo reizdanje, remaster pjesama, likovnu prilagodbu, ekskluzivne sadržaje i sve ono što obično reizdanja imaju u 21. stoljeću, onda ide i manja ocjena. Trebalo se puno bolje posvetiti samom reizdanju i sadržajima koji idu uz njega. Jasno je da taj tretman iziskuje veća financijska sredstva, ali ona nisu toliko velika. Ipak, drago mi je da je “Jedina” stigao na vinil, ne samo zbog svoje kolekcije, nego i zbog svojih povijesnih diskografskih činjenica i samog značaja za hrvatsku (rock) scenu.