Borisav Bora Đorđević ili kako su ga svi zvali, Bora Čorba, osnivač i frontmen grupe Riblja čorba, preminuo je ubrzo nakon što je završio u bolnici u Ljubljani zbog teške upale pluća.
Naravno da će Boru Čorbu naši mediji i šira javnost najviše pamtiti zbog njegovih nacionalističkih izjava i stavova, ali je nepobitna činjenica da je u pitanju jedan od najvažnijih rock kantautora i frontmena naših prostora. Svoju karijeru započeo je 70-ih godina od čega se najviše ističe rad u grupi Rani mraz. Bio je u najpoznatijoj postavi Ranog mraza, koja doduše nije kratko potrajala. Inače, bend je osnovao i autorski oblikovao legendarni Đorđe Balašević. Dva velika glazbenika na jednom mjestu očito nisu mogla funkcionirati, pa je u jednom trenutku Bora napustio Rani mraz i osnovao Riblju čorbu. Ubrzo u Riblju čorbu dolazi još jedan sjajan autor, Bajaga, s kojim će Bora uraditi neke od najznačajnijih rock pjesama u tadašnjoj Jugoslaviji. Nakon albuma “Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju”, koji je prije koju godinu reizdan na vinilu pod etiketom Croatia Recordsa i jedno određeno vrijeme bio najprodavaniji album na Balkanu, Bajaga napušta bend. No, razdoblje s Bajagom je bilo i najkreativnije za Riblju čorbu, tada su nastali najveći hitovi benda koji su “odgojili” više generacija slušatelja. Bora Čorba je bio većinski autor, ali i Bajaga je znao napisati koji hit. I moja generacija milenijalaca slušala je Riblju čorbu, nije mogao proći niti jedan rock party bez njihovih pjesama, čak i na onim standardnim druženjima. I to bez obzira na ratna zbivanja koja su se događala. Riblja čorba s Borom kao forntmenom je potrajala sve do 2024. godine i svakako je jedan od najdugovječnijih rock sastava naših prostora.
Dvadesetak godina od mojeg prvog slušanja Riblje čorbe uspio sam otići na jedan njihov koncert, štoviše, ostvarila mi se i velika želja. Ne samo da sam upoznao Boru Čorbu, nego sam i izravno radio na reizdanju albuma “Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju”, ali i išao na svojevrsne pregovore u Celje, netom prije koncerta. Prilikom prvog susreta Bora je bio sve ono što hrvatski mediji nisu pisali, iznimno inteligentna i načitana osoba s nevjerojatnim smislom za humor, ali i osoba koja je kao dijete bila sretna što će se reizdati ovaj, njemu jako važan album, a koji je sniman u kultnom Eden Studios u Londonu. Sve ono što su mediji pisali mi nismo osjetili niti jedne sekunde. I uopće nije gledao na to što će album reizdati Croatia Records, izdavačka kuća koja u svojem nazivu ima riječ “Croatia”. Štoviše, rekao je da mu obavezno pozdravimo Sinišu Škaricu, čovjeka koji je doveo Riblju čorbu u Jugoton i velika je šteta što je ta suradnja potrajala samo za jedan album jer već na sljedećem Bora piše pjesmu “Pogledaj dom svoj anđele”. Bio je to hit godine 1985., a godine 1995. i hit desetljeća. Pjesma je 2009. godine u magazinu Standard proglašena za najbolju srpsku pjesmu, a 1999. godine časopis Rock Express birao je 100 najboljih pjesama svih vremena u ex-YU rocku, te je 3400 čitatelja iz svih bivših jugoslavenih republika zajedno sa 120 novinara i glazbenih kritičara iz Srbije i Crne Gore ovu pjesmu proglasilo najboljom. Čak je i MTV u veljači 1987. godine prikazao spot ove pjesme kao prvi s Balkana, a prilikom predstavljanja najuspješnijih bendova svijeta.
Susret u Celju pamtit ću zauvijek, Bora mi je potpisao “Mrtvu prirodu”, jedini album Čorbe koji sam tada imao na vinilu. Album sam kasnije poklonio jednoj dragoj osobi i više nemam u svojim rukama taj primjerak. Šteta! U sjećanju će mi ostati i koncert u Celju te 2021. godine kad sam svjedočio nečemu što nikada do sada nisam, a to je tretman koji su Slovenci pružili ovoj rock zvijezdi. S obzirom da je već godinama Bora teže hodao zbog problema s kukovima, organizatori su ga od “svlačionica” do pozornice vozili u Maseratiju modela Levante. Na prednjoj tablici pisalo je Bora Đorđević, a na zadnjoj Riblja čorba. Do pozornice je bilo možda stotinjak metara, ali automobil uz svo osiguranje nije mogao glatko proći koliko su obožavatelji, koji su se okupili iz svih bivših država, lupali po prozorima i vikali “Bora, Bora”. Eto, toliko velika rock zvijezda je bio Bora Čorba. Da ne govorim da je na pozornici pjevao u originalnom tonalitetu i da je koncert trajao skoro tri sata, a na repertoaru su se nalazile sve one pjesme koje sam kao tinejdžer slušao. Kakav doživljaj i kakva uspomena! S obzirom da na njegove koncerte često dolaze i Splićani, Torcidaši, na njegovim ramenima zna završiti i šal Hajduka koji mu dobace iz publike, pa je tako bilo i u Celju. Fotografija je to koja je obišla Hrvatsku i regiju tih dana.
Neću pisati o Borinim pjesmama jer je opće poznato koliko ih je ovaj umjetnik napisao i koliko su sveprisutne u našim životima ili barem životima normalnih ljudi, ljubitelja glazbe, rockera. Neću puno pisati i o njegovom značaju i utjecaju na regionalnu glazbenu scenu. Htio sam se samo prisjetiti ovog događaja koji mi je obilježio život. A moj život su koncerti, moj život je glazba. I štogod da je Bora govorio i štogod da su mediji pisali o njemu, moj glazbeni život je bio bogatiji uz pjesme Riblje čorbe, benda i moje mladosti. Počivao u miru, Bora! Hvala Vam za glazbu. I kao da je prorekao ono što će se kroz koju godinu i dogoditi na Balkanu:
“Pogledaj dom svoj, anđele
I skini paučinu s očiju
Videćeš prizore potresne
Videćeš nesrećne i bolesne
Videćeš čemer, smrt i jad”
Foto: Nikola Knežević