Prvi put u životu bio sam u koncertnom prostoru gdje je osiguranje bilo na najvišoj sigurnosnoj razini, a sve zbog terorističkih prijetnji prije nekoliko tjedana kada su otkazana tri koncerta Taylor Swift na istom mjestu.
Ernst Happel Stadion u Beču, glavnom gradu Austrije i ujedno, prema nekim istraživanjima, jednom od najsigurnijih gradova u Europi i jednom od najboljih gradova za život, proteklih dana ugostio je Coldpay na četiri koncerta zaredom. Zadnjih tjedana ovaj grad je sveprisutan u medijima zbog planiranih terorističkih napada koji su spriječeni samo nekoliko dana prije tri koncerta Taylor Swift koji su potom od strane organizatora otkazani. Glazba je utihnula, ali samo nakratko, jer samo skoro tri tjedna kasnije na istom mjestu Coldplay slavi glazbu i jedinstvo. Na svakom prilazu koncertnom prostoru duge cijevi, specijalna policija, brojni zaštitari, čak i oni u civilu koji su pazili na svaki trenutak. Nešto što obično ne viđamo na koncertima, odnosno na događajima koji su namijenjeni za zabavu, nešto za što se iskreno nadam da nije naša budućnost. No, na licima obožavatelja ovog benda nema straha. Štoviše, osmijeh je itekako vidljiv. Kako i ne bi kada dolaze na koncert najdražeg benda koji trenutno ima najunosniju turneju u povijesti ove industrije i koji promiče zaštitu okoliša, energetsku učinkovitost, zajedništvo, ljubav i mir. Glazba je ponovno pobijedila, čula se glasno s Ernst Happel Stadiona, štoviše čak i glazba Taylor Swift kojoj su Coldplay posvetili dio koncerta. Oni koji žele ugasiti glazbu nisu uspjeli. Niti će ikada uspjeti. Za razliku od terorista i terorizma, glazba je nevina, čista, nema zle namjere, uz nju ćemo se i smijati i plakati, ali i doživjeti najiskrenije emocije. Prokleti bili oni koji nam žele oteti umjetnost, onu koja se nalazi na prvom mjestu popisa umjetnosti. Onu najdivniju, najljepšu, uz koju smo odrastali i živjeli život. Ali kako je rekao Chris Martin iz Coldplaya, parafraziram, odaslali smo s ovog koncerta kroz glazbu poruku mira i ljubavi svima u svijetu. Nadajmo se da će neka viša sila tu poruku poslati i onima koji u svojim glavama siju zlo te promijeniti njihov tijek svijesti.
Ne želim više trošiti riječi na najveće zlo ovoga svijeta, želim se posvetiti koncertu, glazbi, Coldplayu, spektaklu koji me već dva puta oduševio ove godine. Samo nekoliko dana prije zadnjeg koncerta u Beču, iskakali su mi multimedijalni sadržaji na društvenim mrežama s prvih koncerata u Beču. U mojoj glavi projekcija onoga što sam čuo i vidio u Budimpešti, na mojem licu osmijeh, odjednom i suze. Želite još više takvih emocija, želite još više takvih trenutaka koje ćete pamtiti vječno. Jer i sama glazba je vječna, a samo je vrijeme prolazno. Zašto potratiti to vrijeme na iščekivanje nečega. Zašto ne odmah ugrabiti ono što iščekujete, bilo da je to ljubav ili ljubav prema glazbi i koncertima. Vratio sam se s nekog druženja s frendovima, došao kući u kasne noćne sate, otvorio Ticketmaster i kupio ulaznicu za zadnji koncert Coldplaya u Beču. Htio sam svjedočiti još jednom susretu s mojom najvećom ljubavi, glazbom i koncertima, htio sam “ispratiti” Coldplay, barem na neko određeno vrijeme, s naših krajeva. Kad kažem naših, mislim na ovaj dio Europe koji nam je najbliži za koncerte velikih glazbenih zvijezda. Nisam mogao ni sanjati da će Coldplay biti ovoliko velika priča. Drugi album “A Rush of Blood to the Head” ušao je prvi u moj život, potom i njihov prvijenac, zatim još nekoliko jako lijepih albuma. Onda su se odlučili na svojevrsni zaokret koji nisam odobravao. Nije mi sjela kombinacija elektronike i pop glazbe u njihovom britanskom rock zvuku. Nisam je tada shvatio, nisam ni želio shvatiti. No, onda se dogodila Budimpešta, dogodio se sada i Beč. Shvatio sam! Ponekad nije bitno odobravaš li nešto ili ne, bitna je emocija koja pomazi tvoje srce. Što bi rekla jedna pjesma, to je njihov svemir (“My Universe”), a na nama je hoćemo li se izgubiti u tom svemiru ili biti jedna od zvijezda tog svemira. Njihovi koncerti i jesu svemirski, puno zvijezda je zasjalo preko narukvica koje smo svi dobili na ulazu, preko 3D naočala koje smo također dobili i koje na svaku svjetlost s pozornice prikažu ispred naših očiju srca. To je ljubav! Nije ni čudo da na unutarnjem dijelu naočala, jedan trenutak prije nego što ih stavite na oči, vidite natpis “look with l♥️ve”. Pomno osmišljena produkcija koncerta, pomno osmišljeni vizuali, čak i onaj koncertni dio, još jednom su pokazali koliko je Coldplay veliki bend. Ne, nije sve bilo savršeno. Chris je znao pogriješiti, gitarist je znao fulati ton, zastali su, nasmijali su se i nastavili. Ipak su i oni ljudi, a glazba može stati samo na tren, ali ne i zauvijek. Glazba je svuda oko nas, ako to niste shvatili. Jednom me jedna draga osoba pitala kada bih trebao birati, bi li do kraja života htio slušati samo jednu pjesmu ili niti jednu. Rekao sam niti jednu. Zašto? Zato što glazba nije samo Coldplay, glazba je i priroda koja nam se obraća, cvrkut ptica, listovi i grane drveća koje se njišu, vjetar koji ih pokreće, trava, leptiri, pčele… Nažalost s godinama su ljudi postali najveći neprijatelji svojeg planeta, ali i sebe, pokušali su utihnuti i glazbu koja nas okružuje. Stoga je Coldplay odučio krenuti u misiju, održavati koncerte i turneje koji će biti energetski učinkoviti, koji će koristiti prirodne izvore energije, materijale koji se lako mogu reciklirati, pa su tako i narukvice napravljene od posebnog materijala. Na stadionu su bili bicikli koje su fanovi mogli voziti i tako puniti generatore ovog koncerta, kao i skakaonica s posebnim panelima koji su uslijed skakanja određenog broja publike također punili generatore. Na velikim ekranima mogli smo vidjeti poruke benda vezane uz zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Tu su i statistički podaci dosadašnjeg tijeka turneje. Među gradovima koji su imali najveći postotak recikliranja na koncertima Coldplaya je i Beč s oko 90 posto, četvrti je na listi odmah iza Kopenhagena, Helsinkija i Tokija koji ima čak 97 posto.
Setlista koncerta je bila standardna kao i na cijeloj turneji, na nekim koncertima su znali mijenjati nekoliko pjesama, kao što je to bilo u Budimpešti. Pratio sam pomno setliste prvih koncerata u Beču, sve je vodilo prema tome da bi na zadnjem mogli izvesti meni najdražu “Politik”, jer nije bila na popisu pjesama na prijašnjim koncertima. Nažalost, to se nije dogodilo. Vjerojatno zato što su ubacili jednu pjesmu Taylor Swift. No, to nije umanjilo emocije koje sam ponovno doživio na koncertu Coldplaya. Od prvog trenutka kada čujete dio glazbe iz filma “E.T.” (jer Coldplay nas vodi na putovanje Svemiro) srce počne malo jače kucati, osjetite na svojem tijelu energiju benda i ljudi koji vas okružuju bez obzira što ih nikada u životu niste vidjeli. I taman kad ovo pišem sjetim se da je prva pjesma bila “Higher Power”. To je najbolji opis otvaranja koncerta i najbolji opis cijele turneje, kao i pobjede dobra nad zlom. Coldplay nastavljaju s najvećim hitovima, “Adventures of a Lifetime”, pa “Paradise” koji pokazuje svu moć vizuala, a onda nam se srce rastapa na “The Scientist”. Publika u Beču je posebna, moram priznati da je bila bolja od one u Budimpešti. Bila je glasna, pjevala je svaku pjesmu u sav glas, pravila valove na tribinama, skandirala, sve je bilo onako kako treba biti na pravim koncertima. Nije ni čudo da u Beču živi na stotine tisuća ljudi s Balkana, jer mi znamo kako se dočekuju glazbenici. Bilo je ovo jače od mene, morao sam reći. Bez uvrede, dragi Austrijanci! Kako je svaki koncert podijeljen na nekoliko dijelova, baš kao i njihov album “Music of the Spheres” koji je glavna tema turneje, tako “Znanstvenik” završava prvi dio nazvan “Planeti”, slijedi jedan vizualni reverse na velikim LED ekranima, vraćamo se na početak, kako to i kaže spomenuta pjesma, i kreću “Mjeseci”. Otvaraju ga na drugoj pozornici s “Viva la Vida” i velikim hitom “Hymn for the Weekend”, a potom Chris doziva obožavatelje Taylor Swift i poziva na pozornicu dvije djevojke koje su rekle da su među najvećim obožavateljima ove američke kantautorice. Izvode pjesmu “The 1” uz pomoć Maggie Rogers, jednog od predizvođača na koncertima u Beču. Pjesma “The 1” je Chrisu najdraža, a ova gesta izaziva oduševljene među publikom, dok su kod djevojaka emocije isplivale na lica. Tko je ono htio utihnuti glazbu Taylor Swift u Beču?! U tom drugom dijelu koncerta čuli smo i “Yellow” kada se cijeli stadion pretvorio u žuta svjetla. Čak je Chris zamolio bend da zaustave pjesmu i krenu od početka jer je vidio da publika obožava pjesmu i dao je priliku publici da ju otvori pjevajući prve stihove. Sing-alonga je bilo cijelu večer, na većini pjesama. Pogotovo u najboljem dijelu koncerta, ako uopće moramo birati između četiri dijela onaj najbolji. “People of the Pride” bila je posebno spektakularna, na pozornici se Chris ogrnuo LGBT zastavom i dao podršku različitostima koje nas u konačnice čine opet jednakima. Kao što je rekao Chris, nebitno jesmo li bijeli, crni, debeli, mršavi, straight ili gay. Divna poruka! A lijepi trenutak je bio i na pjesmi “Something Just Like This”, suradnji s grupom The Chainsmokers, na kojoj je cijeli bend nosio maske svemiraca, dok im se na pozornici pridružio zaštitar (što je naravno dogovorena scenogarfija na cijeloj turneji), Chris sa svoje glave na njegovu stavlja masku i na kraju zaštitar postaje kralj plesnog podija. Chris je ujedno tekst pjesme prikazivao na znakovnom jeziku, što je još jedna lijepa gesta velikog čovjeka. Na “Clocks” je publika ponovno proključala, a “My Universe” i “A Sky Full of Stars” bile su najspektakularnije po pitanju vizualnih ili svjetlosnih koreografija, dok je na potonjoj Chris zamolio publiku, kako to obično biva na turneji, da mobilne uređaje spreme u džep i uživaju u potpunosti u pjesmi. Neki nisu poslušali, jer to tako biva u današnjem modernom društvu, a to su oni kojima na ovom koncertu glazba možda nije na prvom mjestu. No, nema veze. I oni su bili dio ovog spektakla u Beču.
Treći dio posvećen zvijezdama je završen, a zadnji dio koncerta nazvan je “Home”, tamo gdje nam je najljepše, tamo gdje se osjeća najveća toplina i tamo gdje bi ljubav trebala biti najveća. Čujemo glas Louisa Armstronga koji govori o pjesmi “What a Wonderful World”, a potom se bend seli na treću pozornicu, onu najmanju, koja se točno nalazila ispred mene na tribini koja izravno gleda na pozornicu. Coldplay se još jednom vraćaju na sami početak karijere, izvode “Sparks” s prvog albuma, a onda uz “The Jumbrotron Song” stavljaju fokus na neke posebne osobe na tribini kojima Chris posvećuje freestyle stihove. Kad mislite da ne može bolje stiže “Fix You”, publika još jednom pjeva glasnije od benda, a Coldplay polako privodi koncert kraju. Na repertoaru je još neobjavljena pjesma “GOOD FEELiNGS” i jedan od novih singlova s nadolazećeg albuma “feelskikeimfallinginlove” koja zvuči tri puta bolje od studijske verzije. I to je to. Druženje je trajalo više od 2 sata, a izgledalo je kao da je prošlo u trenu. No, sve što je dobro kratko traje. Razglas je bio savršen i kristalno jasan, možda previše jeke za moj ukus, ali to je tako očito na stadionima. Srce je puno lijepih trenutaka, nekima su oči natekle od suza, a na licima je ipak osmijeh. I to je ono najbitnije. I zbog toga je Coldplay u ovom trenutku na samom vrhu. O glazbi će se uvijek raspravljati i lijepo je raspravljati, ali činjenice su činjenice. Brojna publika je najbolji argument. Kao i u slučaju Taylor Swift koja je prije nekoliko dana napustila Europu nizom koncerata u Londonu. Konačno se i oglasila oko tri otkazana koncerta u Beču i dobro je da se oglasila, iako se njezina reakcija iščekivala više od koncerta. Većina je čekala tople riječi podrške što prije, no dobila ih je sa zakašnjenjem. To je jedino što zamjeram Taylor u cijeloj ovoj priči. Ali i to je bolje nego da se nije oglasila. Iskreno se nadam da će se vratiti u Beč. Zbog ljudi, obožavatelja, vjernih pratitelja, ljubitelja njezine glazbe, onih ljudi koji su je doveli do statusa najpopularnije glazbenice na svijetu. A što se tiče Coldplaya, oni će uvijek biti moj izbor, ako je potrebno birati između ovih dvaju imena. Prije svega zato što je u pitanju glazba koja je bliža meni. I bio je ovo još jedan nezaboravan susret koji će me zauvijek podsjećati zašto volim glazbu i koncerte. Da, jedan od najboljih koncertnih doživljaja u mojem životu. Believe in love!
Foto: Nikola Knežević
View this post on Instagram
[envira-gallery id=”86558″]