Artan Lili, bend koji mijenja pravila glazbene scene, ponovno dolazi u Zagreb! Tvornica i Artani se vole, a omiljeni će beogradski rokeri još jednom svirati za zagrebačku publiku. Popularna četvorka u Šubićevu stiže u subotu, 12. listopada 2024. godine.
Uoči koncerta u Tvornici kulture razgovarali smo s frontmenom i basistom Artan Lilija, Bojanom Slačalom.
Kroz više od deset godina djelovanja izgradili ste reputaciju koncertne atrakcije. Što publika može očekivati od koncerta u Tvornici?
“Ponovno spremamo sjajan show! Imamo novu set listu, a kao garanti spektakla tu su Julius Velker koji će raditi zvuk i VJ Izvanredni Bob, kojeg zagrebačka publika dobro pamti s naših prethodnih nastupa u Tvornici. Dakle, bit će ludo, pa ovim putem pozivam sve 12.10. u Tvornicu kulture, na još jedno nezaboravno druženje.”
Poznati ste po taktici tzv. sukcesivnog objavljivanja. Album izlazi tek nakon niza singlova i video spotova i zapravo predstavlja retrospektivu određenog kreativnog ciklusa. Što takva praksa donosi u komercijalnom, a što u kreativnom smislu?
“Kreativne prakse su zamijenile mjesto. Nekad su koncerti bili reklama za nova diskografska izdanja, a danas izdanja služe kao reklama za koncerte. Zamjena teza. E sad, pošto ne možete objaviti albuma koliko možete singl-spotova, jasno je zašto smo se mi fokusirali na singlove. Međutim, malo smo se sad zasitili i te recepture, pa jedva čekamo da napravimo npr. LP album bez ijednog spota i izbacimo ga napolje čitavog. To još nismo uradili.”
Vaš vizualni identitet se čini pažljivo isplaniran kako u spotovima, tako i u vizualima albuma, singlova i samog nastupa na pozornici. Mislite da i takva briga o van muzičkim aktivnostima doprinosi prepoznatljivosti benda?
“Ništa nije važnije od muzike ali ona je neodvojiva od toga tko je izvodi. Sjetite se klipa u kome Liam Gallagher objašnjava prijatelju iz nekog benda da ne može uspjeti na sceni jer je izašao u kaubojkama pred ljude. Plačem :)”
Premda u pravilu plesne i pjevne, vaše pjesme često sadrže dozu opipljive, rekao bih vrlo urbane melankolije poput recimo nedavnih singlova “Geler” ili “Hardkor i Pank”. Općenito, vaše su pjesme često spoj općeg i osobnog pa tako npr. “Jutro” sadrži stih “Evropa je u plamenu, ja na tvome ramenu/ Pokušavam da uhvatim san”. Osjećate li da publika dobro reagira na te “gorko-slatke” kombinacije?
“Publika voli kad ih dotaknete temom, melodijom, kad se identificiraju s našom spoznajom. To je ključno, je li se razumijemo. A razumiemo se jer pričamo istim jezikom, istim emocijama, očima koje su isto vidjele i ušima koje su isto čule. Naša oštrica neće otupiti nikad jer imamo jako uporište u kritičkoj tradiciji, od Štulića pa naovamo.”
Kako birate izvođače s kojima ostvarujete suradnje?
“Pa, po principu nekog osobnog senzibiliteta. Jednostavno osjetimo tko će doprinijeti pjesmi i s njim radimo. To smo recimo vidjeli od hip-hopera (koji su to vidjeli od rokera)…svejedno – suradnje su dobra stvar za osnaživanje scene.”
Koje biste izvođače izdvojili kao formativne utjecaje na zvuk benda, a što slušate danas?
“The Cure, Depeche Mode, Obojeni program, Disciplina kičme. Trenutno nam je fokus na novoj sceni, gdje prevladavaju uglavnom hip-hoperi. Volimo Cobija, Hiljsona, Vojka. Oni trenutno najbolje drže fokus publike.”
I jedno neobično pitanje za kraj. U jednom prethodnom intervju za naš portal ste izjavili :“Mi smo jednostavni ljudi, a recept za sreću je sljedeći – pred koncert u Zagrebu idemo na špek fileke, a u Beogradu obavezno na gurmanske škembiće. Kad su dobro spremljeni, to su delikatese kojima se jednako radujemo!” Osim što sam shvatio društvenu poruku iza te rečenice koju itekako pozdravljam, kao pasionirani ljubitelj tripica tj. fileka odnosno škembića nisam mogao sakriti osmijeh kad sam pročitao tu rečenicu. Možete li za kraj reći nešto afirmativno o tom podcjenjenom gastronomskom iskustvu?
“I najbolje pitanje za kraj :). Mislim da je traganje za dobrim filekima jednako traganju za dobrom muzikom. Što je bolji kuhar, odnosno autor, to je ekstaza veća. Dobar tek i vidimo se u Tvornici 12.10. da zalijemo.”
Foto: Braca Nadeždić