IZVJEŠĆE/FOTO: Paganfest MMXXV – paganska karavana zaposjela Tvornicu kulture

Paganfest, ime koje je oko sebe okupilo neke od ponajboljih imena metala koji se uklapaju u pridjeve “pagan”, “folk” pa čak i “pirate”. A ta imena su Alestorm, Ensiferum, Týr, Heidevolk i Elvenking. Njihov jednomjesečni pohod koji je počeo u njemačkom Hamburgu je svoj završetak doživio u zagrebačkoj Tvornici. I kakav je to završetak bio, za pamćenje.

Iza organizacije posljednje paganske tulumarske postaje stoji dobro poznata i provjerena koncertno-organizacijska ekipa iz Hangtime Agency, koja je zaslužna za pregršt dobrih koncerata svake godine. A ovaj jednodnevni fest su uspjeli rasprodati poprilično unaprijed, tako da se do zadnjeg dana po društvenim mrežama tražila ulaznica više. Ono što ih također karakterizira je profesionalnost u organizaciji i prije svega TOČNOST, što se odrazilo i na početak cijelog festa. Bilo je najavljeno da se ulaz otvara u 17:00 h i da prvi bend, Elvenking počinje u 17:20, i tako je i bilo. Od prvog do zadnjeg benda je sve išlo po precizno postavljenom rasporedu. A to je odlična stvar jer nema klasičnih odugovlačenja i otezanja na koje smo, vjerujem, svi navikli u prošlosti.

A sad da se fokusiram na sami fest. Obično nezahvalnu ulogu otvaranja koncerta i/ili festivala ima prvi i “najmanje poznati” bend, a ovaj put je to bio talijanski Elvenking koje sam prošle godine također imao prilike vidjeti uživo u ulozi predgrupe Alestormu u zagrebačkom Boogaloou. No, bez obzira na rani početak, u Tvornici je već bilo više stotina ljudi koji su pred pozornicom pratili njihovu svirku. Svoj set su otvorili s pjesmama “Throes of Atonement” i “Pagan Revolution”, a od zapaženijih pjesama s njihovog seta bih još istaknuo i “The Horned Ghost And The Sorcerer” te posljednju “Elvenlegions”, nakon koje je uslijedila svojevrsna “oda talijanskoj pizzi” u formu outro snimke.

U jednom trenutku svirke nizozemskog Heidevolka koji se popeo na stage nakon njih u 18:15, ekipa iz Elvenkinga je uletila na pozornicu s pizzama i malo hranila dečke iz Heidevolka koji to vidljivo nisu očekivali.

Elvenking:

Throes Of Atonement
Pagan Revolution
Silverseal
Moonbeam Stone Circle
The Horned Ghost And The Sorcerer
Luna
The Divided Heart
Elvenlegions

Heidevolku je ovo bilo prvo gostovanje u Hrvatskoj, a njih pamtim unatrag 15-ak godina kao jedne od onda novih i zanimljivih bendova sa slovenskog nikad prežaljenog Metalcampa u Tolminu. Svoj set su otvorili s “Hagalaz” i “Winter Woede”, a nisu se libili ni odsvirati starije pjesme poput “Saksenland” s albuma “Walhalla Wacht”. Bilo je tu i novijih (ako ih tako možemo nazvati) kao što je “A Wolf In My Heart” s albuma “Vuur Van Verzet” iz 2018. godine.

Svirka im je bila moćna i žestoka i dodatno su zagrijali već solidno raspoloženu publiku, a budući da im je većina setliste i pjesama generalno na nizozemskom jeziku, iznenađujuće i pozitivno mi je bilo vidjeti da dio publike zna riječi pjesama. Iako prvi put, nadam se da i nije zadnji put da ove odlične Nizozemce vidimo u Hrvatskoj.

Heidevolk:

Hagalaz
Winter Woede
A Wolf In My Heart
Schildenmuur
De Strijd Duurt Voort
Saksenland
Krijgsvolk
Drink Met De Goden (Walhalla)
Vulgaris Magistralis ( Normaal cover)

Nakon Heidevolka, na pozornicu se penju Týr, folk metal bend s Farskih otoka i jedan od glavnih razloga mog dolaska na fest jer iako osobno poznajem neke od glazbeika iz drugih bendova, Týr kao takav nisam imao prilike vidjeti uživo do sad. Kvaliteta svirke, žestina i energičnost s jedne strane, te smirenost, čak do razine ukočenosti i “kamenitosti”, najbolji je opis kakvu glazbu Týr stvara. A sve te pridjeve u svojoj svirci i vokalnoj izvedbi utjelovljuje frontmen Heri Joensen, a u stopu ga prate Gunnar i Hans na bas i solo gitari. Četvrti član benda, ili bolje rečeno životinja na bubnjevima, Tadeusz, jednostavno nije posustao od prve do zadnje pjesme njihovog seta. Žestok, energičan i neumoran, bubnjevi su ga molili a milost.

Set su otvorili s “By the Sword In My Hand” i “Axes”, a na njemu su se našle i meni drage “Hail to the Hammer” i “Dragons Never Die”. Na njihovoj posljednjoj pjesmi na setu, “Hold The Heathen Hammer High”, ekipa iz Heidevolka je uletila mašući plišanim čekićima, što je unijelo i komičan moment i malo zbunilo Herija, koji je nastojao ostati cool, ali mu se omaknuo smiješak.

Týr:

By The Sword In My Hand
Axes
Regin Smidur
Hammered
Blood Of Heroes
Hail To The Hammer
Dragons Never Die
Sinklars Visa
Hold The Heather Hammer High

Pretposljednji bend Paganfesta i mnogima u publici najomiljeniji, bio je finski Ensiferum. Ovi folk/viking metalci su nesporno jedni od predvodnika žanra, iako meni osobno ima i boljih i dražih bendova koji su nominalno manji od njih. Tko ne zna tko su Ensiferum, bend iza kojeg su tri desetljeća postojanja, definitivno je zalutao na Paganfest. Karakterizira ih nekoliko stvari, melodična žestoka svirka te kombinacija brutalnog growl vokala gitarista i frontmena Petrija te odličnog melodičnog vokala klavijaturista Pekke, koji na momente diže svoj vokal u nebeske visine.

Njihov cijeli set je sjeo kao “budali šamar” na ovogodišnjem Paganfestu, a da ima nešto kod tih “ludih Finaca”, gdje daju sve od sebe, i naravno zbijaju šale te tulumare na najjače, to mi je samo dodatno potvrdila njihova svirka (a svjedočio sam sličnome ne jednom gledajući Korpiklaani). Set su otvorili pjesmama “Fatherland”, “Twilight Tavern” i “Treacherous Gods”, a u deset pjesama setliste su junački preletili preko svog opusa od prvog albuma nadalje.

Ensiferum:

Fatherland
Twilight Tavern
Treacherous Gods
Winter Storm Vigilantes
Lai Lai Hei
Andromeda
Victorious
Victory Song
Two Of Spades
Iron

Publika je tu već bila na najvišem vrhuncu, totalno nabrijana za headlinere, ljubimce hrvatske publike. Naravno, govorim o škotskim piratskim metalcima, Alestorm, koji su i prošle godine napravili vrhunski “pirate party” u Boogaloou, tako da nisam očekivao ništa manje ni ovog puta. Za razliku od prošlog puta, sada su stigli s pojačanjem, u vidu prelijepe crvenokose Patty Gurdy (Patricia Buchler), koja je pojačala svirku vokalno, vizualno i svirački sa svojim hurdy-gurdy instrumentom.

I naravno, sukladno očekivanjima, krenulo je žestoko i razuzdano bez kočnica sa “Keelhauled” i “Shipwrecked”, a nakon toga i s “Mexico”. Na setlisti su se našle i meni drage “Alestorm”, “P.A.R.T.Y.” te “Shit Boat (No Fans)”, a bis nije mogao proći bez psine od strane gitarista Ensiferuma, Markusa Toivonena, koji se nonšalantno prošetao potpuno gol dok su svirali, samo s čarapom oko “to malo sramote” i velikim natpisom Alestorm po prednjem dijelu torza, što nije samo zbunilo i zapanjilo sve fanove, nego i ekipu iz Alestorma. A to je već pothvat, budući da su navikli na sve i svašta, i naravno, rade sve i svašta na svojim svirkama.

S obzirom da je Zagreb bio zadnja postaja ovogodišnjeg Paganfesta, pretpostavljam da su svi bendovi htjeli dodati malo “ekstra začina” kroz te svoje psine koje su jedni drugima priredili. U svakom slučaju, jedna jako zanimljiva i nadasve odlična nedjelja, s pravom rasprodana Tvornica, te “paganski tulum” za pamćenje. A kruži i priča da je Zagreb bio najbolja svirka cijele turneje.

Alestorm: