U zagrebačkoj Tvornici kulture imali smo u subotu, 14. lipnja priliku prvi put ugostiti Stereolab, jednu od legendarnih indie grupa koja je od kada se pojavila početkom devedesetih godina s nekoliko svojih malih remek-djela od albuma spojila kraut rock, funk, jazz, francuski pop, brazilsku bossa novu i još poprilično puno toga u jedan samo njima svojstven i prilagođen zvuk.
Njihova retro-futuristička estetika i hipnotički ritmovi pjesama, a uz sve to i tekstovi u kojima je pregršt marksističke kritike kasnog i liberalnog kapitalizma, priskrbili su im veliku i vjernu masu štovatelja i obožavatelja, a jedan dobar dio onih iz Hrvatske, ali i iz regije došli su ih pogledati u Tvornicu kulture.
Koncert je otvorio u najavljenom, malo ranijem terminu Astrobal, pravim imenom Emmanuel Mario, francuski glazbenik koji je u polusatnom setu sam, uz bubnjeve i razne elektroničke dodatke pred još uvijek, zbog ranog početka, nevelikog broja publike predstavio svoj rad. Za vrijeme pauze ovaj put lijepo rashlađena zagrebačka Tvornica polako se punila da bi uoči izlaska glavnih zvijezda večeri dvorana bila poprilično popunjena.
Stereolab izlaze bez velike pompe, ali uz oduševljenje prisutne publike i uz tihi pozdrav kreću na svoj prvi nastup u Hrvatskoj. Nakon petnaest godina stanke nedavno su objavili novi, izvrstan album “Instant Holograms on Metal Film” i logično je da su stvari s novog albuma činile okosnicu ovog koncerta. Otvorili su s “Aerial Troubles”, koja je nakon uvodnog instrumentala prva stvar nove ploče, a nakon nje i većine stvari s novog albuma mogli smo čuti i izbor s nekih od njihovih ponajboljih albuma u karijeri, naravno pri tome mislim ponajviše na “Emperor Tomato Ketchup” i “Dots and Loops”. Od početka pa do danas glavne okosnice Stereolaba su Francuskinja Lætitia Sadier i Britanac Tim Gane, a na novom albumu i na ovoj turneji u bendu im se pridružuju Xavi Muñoz na bas gitari i back vokalima (koji su im dosta bitni), Joe Watson na klavijaturama i bubnjar Andy Ramsay. Lætitia je naravno centralna figura i benda, a i koncerta, njezin ležerni vokal daje posebnu srž njihovim laganim, nazvao bi ih kraut pop hitovima, a kada bend preuzme stvar Lætitia svojim (lijevim) Fender Mustangom daje posebnu boju pjesmama. Kada ne pjeva i nije s gitarom uhvati se trombona koji opet daje pjesmama posebne slike, ali treba reći i koju riječ o bendu. Tim Gane svojom gitarom, koja je u nekim trenucima bila do bola izdistorzirana, nosi pjesme, Xavi uz veliki backvokalski doprinos svojim basom daje onu dubinu koja se naravno od krauta očekuje, Andy Remsay naravno uz njega drži te hipnotičke motorne kraut ritmove, a fantastičan doprinos daje Joe Watson svojim, nazvao bi ih, vintage sintesajzerskim tonovima. Bez njegovog iznimnog doprinosa ovo sve ne bi bilo ni blizu onoga što u stvari jest, tako da na kraju jedna sinergija svih u bendu daje ono esencijalno što smo imali priliku čuti i u čemu smo uživali.
Primjetilo se u Tvornici da je publika bila poprilično starija od nekog prosjeka, a to je dobar znak, znači da će i oni stari fanovi kojima je možda i teško izdvojiti vrijeme (i volju) za pogledati i poslušati nešto što su možda nekada voljeli i slušali ipak došli, unatoč vrlo toplom danu i možda nešto ranijem početku. Tome je vjerojatno pridonijelo i to što je novi album Stereolaba više nego dobar, a svakako i to što su ovdje kod nas prvi put. Lætitia Sadier je na početku koncerta upitala ima li možda i nekoga iz drugih zemalja i stvarno se javio dobar broj ljudi.
Nakon nešto manje od sat i pol svirke završili su službeni dio, ali su se brzo vratili na oduševljenje prisutne publike, tako da su nam priuštili više od sat i četrdeset pet minuta odlične glazbe koju smo mogli prvi put čuti kod nas. Vozili su nas od laganog popa do vrlo žestoke, hipnotičke i izdistorzirane kraut psihodelije, a upravo je to ono što Stereolab radi kroz cijelu svoju karijeru. I radi to odlično.
Hipnotički ritmovi, očaravajući vokal i rashlađena Tvornica bili su ovoga puta dobitna kombinacija.
Foto: ZG_crnjak