INTERVJU: Žrtva J.R. Augusta za spas glazbe
U 2017. godinu uvelo nas je izdanje vrijedno velike pažnje osebujnog kantautora, skladatelja, producenta i multiinstrumentaliste Nikole Vranića, poznatijeg kao J.R. August (skraćeno od JohnJohn Raven August).
Riječ je o njegovom trećem EP-u u tri godine, naziva “33”, kojim aludira na dob Isusa Krista u trenutku raspeća. Nije mogla biti bolja prilika za popričati s mladim glazbenikom iz Zaboka, pogotovo ako tome dodamo kako će 23. veljače sa “suborcem” Dušanom Strajnićem – Dukatom (Stray Dogg) dijeliti stage u zagrebačkom klubu Sax (kliknite OVDJE za više detalja).
J.R. August krajem siječnja puni 28 godina, a potencijal mu je već prepoznat od strane, ni više ni manje nego, benda Coldplay. Slavna britanska četvorka je njegov video za “Man with the Magnificent Mind”, prvi dio glazbeno-scenskog konceptualnog projekta “Change of Seasons”, uvrstila na službenu web stranicu među 25 nadarenih glazbenika. U samo nekoliko dana video je dospio na 1. mjesto.
No on ne želi živjeti u sjeni tog zenitnog trenutka od prije nekoliko godina, nego aktivno stvarati, strastveno i u dosluhu s prirodom, te doprinijeti u spašavanju ulja visoke vrijednosti na glazbenim vodama. Jako je svjestan o svemu što radi, pjesme je prigrlio kao svoju djecu i voli pričati o njima, kao i o pecanju riba (onima iz vode).
Foto: Slaven Janđel
Preslušavajući tvoja ranija izdanja, stekao sam uvid da je “33” onaj direkt u facu nakon razdoblja eksperimentiranja u čije si nas kutke uveo vrlo slojevito. Ovdje pak krećeš samo s glasom i klavirom, a već se hvatamo za prsa koliko nas ta eklektika pogađa… Iz čega je sve proizašla tolika snaga u (samo) tri pjesme?
Zaista sam siguran da je ta autorska snaga proizašla iz snage koju sam osjetio kada sam se sredinom 2014. počeo othrvavati depresiji. 2012. i 2013. bile su godine u kojima sam postao klinički depresivan i doživljavao česte napadaje panike, ali su to također bile i dvije godine moje najveće produktivnosti. Samo sam tijekom ljeta 2013. napisao preko 50 pjesama. To je bilo čudesno razdoblje. Tako da je nakon toga, 2014. bila godina svjetla i snage. Počeo sam puno čitati svete knjige, uključujući Bibliju, iz kojih sam crpio inspiraciju za “33”. Praktički, sve se dogodilo jako brzo, u par dana sam napisao te tri pjesme, svaku vrlo rano ujutro, u 15 minuta, netom nakon dizanja iz kreveta, prije pranja zubi. Tako da mislim da sam sve te melodije i pjesničke slike čuo i vidio u snu. U to vrijeme mi se to često događalo. Ali, svi znamo kako je snove teško objasniti sebi i drugim ljudima, a vjerujte mi da je melodije i tekstove iz sna još teže zapamtiti i uobličiti. Što se mene tiče, s “33” sam uspio doći vrlo blizu toj originalnoj verziji iz sna.
Ne mogu se oteti dojmu kako materijal ima svoj uvod, zaplet, vrhunac i “release”. Koliki je ulog aranžerskog prilagođavanja u službi alegorije?
U pravu si. Što se tiče aranžiranja, tome uvijek posvećujem najveći dio vremena jer je toliko pravaca u kojem čovjek može ići. Samo zamislite taj album u aranžmanu sa elementima elektronske muzike. Bio bi to potpuno drugi “feeling” i možda bi dijelu publike čak još i bolje pasao. Ali ja to u trenutku snimanja nisam želio. Želio sam kroz 3 pjesme prizvati slike posljednje večere, raspeća i ulaska u raj na svoj način. To sam mogao samo na način da stvorim čistu, prosvjetljujuću atmosferu, atmosferu u kojoj bi i sam prorok Isus sa zadovoljstvom propovijedao o ljubavi i prijateljstvu.
S kim si sve iznio ovu glazbenu krepost? Usput bih te zamolio za riječ više o briljantnim vokalnim suradnicima na 2/3 EP-a.
Na “33” kontrabas svira Jura Herceg, moj vjerni pratitelj još od 1. pjesme na 1. EP-u. Na “Lead the Way” na kraju pjesme i na središnjem dijelu “River Runs Through” backove pjevaju Mirela Pakšec i Jelena Mesarić, moje dobre prijateljice s faksa. Zajedno smo išli na izborni kolegij Skupno muziciranje i tamo sam bio očaran njihovim prepoznatljivim bojama vokala. Bubanj na “River Runs Through” odsvirao je Miroslav Lehpamer, moj dobar prijatelj i jedan od najboljih jazz bubnjara u državi. Oni su moja standardna postava za snimanje.
Akustika i dinamika snimka je nevjerojatna. Usudim se reći i najbolja dosad. Možeš li nam otkriti koji su sve ustupci za organski zvuk?
Slažem se s ovim tvojim tvrdnjama (haha). Zvuk na koji sam toliko ponosan je rezultat mjesta, instrumenta i načina snimanja. Većina albuma je snimljena u gradskoj galeriji u Zaboku na pravom klaviru. To je bila prva stvar koju sam morao osigurati. Pravi pravcati klavir. Također, gradska galerija ima dobru akustiku, što je također izuzetno važno za instrumente koje sam koristio (kontrabas, vokali i dr.). Također, znao sam da bi bilo najbolje sve pjesme snimiti uživo, dakle sviranje i pjevanje u isto vrijeme. To je bio najveći izazov, ali čuje se neka vrsta čarolije kada se tako nešto uspije dobro izvesti. Na kraju krajeva, nisu to bezveze radili svi veliki glazbenici u prošlosti. I zadnje, ali možda i najbitnije od svega je da sam za tonskog snimatelja unajmio svog dragog prijatelja Dražena Završkog koje je posao odradio besprijekorno. I ja sam znao da će to biti tako, jer je fakat najbolji tonski snimatelj kojeg ja znam. Dakle, sve se trebalo potrefiti, ili, drugim riječima, za sve se trebalo dosta pomučiti.
Naziv albuma je ogoljen, a realnost još ogoljenija. EP košta 3 eura odnosno 1 euro po pjesmi. Po tvom mišljenju, koliko su sintagme “lijepa riječ” i “kupnja albuma” udaljene jedna od druge među tvojim sljedbenicima?
Iskreno, meni je novac i dan danas čudan pojam. Definitivno mi nije nigdje blizu omiljenih pojmova kao što su npr. ljubav, prijateljstvo, zajedništvo i razumijevanje. Tako da mi je drago čuti lijepu riječ vezanu za moju muziku, a po drugoj strani, novac mi treba da bih mogao nastaviti snimati svoje albume. Zbog toga sam uvijek u financijskom minusu, ali i u duhovnom plusu. Treba posložiti prioritete.
Nakon tri EP-a, možemo li konačno očekivati album?
Mogao bih danas ući u studio i snimiti dupli LP album, ali ne mogu. Nemam dovoljno novca da to u ovom trenutku napravim onako kako sam zamislio. Pred kraj godine namjeravam izbaciti još jedan EP, “Tales from the Forest”, koji će opet biti drugačiji od svih ovih do sada, a nakon njega još jedan, opet potpuno drugačiji od svih prije njega. Tek nakon toga krećem snimati veliki LP; onako kako sam to zamislio i s puno iskustva temeljenog na snimanju kratkih EP izdanja.
Kada riba najbolje grize, a kad je J.R. August najproduktivniji?
(Hahaha) Riba najčešće najbolje grize kad si ti doma, a prijatelji ribiči u ribolovu (haha). Iako, moram priznati, da su to ove godine bili izrazito rijetki dani. Posložio sam si život tako da je svaki dan rezerviran za dvije stvari koje najviše volim raditi: ići u ribolov i raditi muziku. Iako sam do sada doživio bljeskove neobjašnjive kreativnosti i stvaralaštva (kao npr. s “33”), najčešće se čovjek treba pomučiti da dođe do onoga što je naumio. Ali tako je i sa svime u životu i tako i treba biti. Uloviti ribu je lako, to može sva’ko (ovo je nenamjerno u rimi, haha), isto kao i napisati pjesmu, ali loviti svaki dan… E tu treba truda i odricanja koji dovodi do znanja. Često, ni znanje nije ključ za ulov. Ključ je strast. Kada si strastven u onome što radiš automatski ti se povećavaju šanse za uspjeh jer to radiš bez obzira na sve. Biti strastven u pisanju pjesama, biti strastven u ribolovu i uživanju na rijeci – to je ono što je bitno.
Hvala ti puno na izdvojenom vremenu. Veselim se prilici uživo svjedočiti tvojem majstorstvu!
Hvala tebi!
