14. veljače 2017.
Helena Ernoić (62 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE: Devin Townsend – energično putovanje kroz progresiju

Iako je još uvijek početak godine, već sada bi se usudila reći da će se na popisu najboljih koncerata u 2017. zasigurno naći i onaj Devina Townsenda koji je održan u Tvornici kulture, a podršku su mu dali norveški Leprous i američki Between The Buried And Me.

Prvi prizor koji je ugodno iznenadio je veliki red koji se stvorio na ulazu u Tvornicu i to već od otvaranja vrata. Znamo kako to kod nas uglavnom funkcionira, na predgrupe dolaze frendovi, a svi onda završe na glavnom izvođaču. Ovo je bilo nešto potpuno drugačije. U dvorani su bile zatvorene tribine, ali je zato parter bio gotovo pun i to na obje predgrupe.

Točno po satnici, večer su otvorili progresivci Leprous, bend zbog kojeg su mnogi potegnuli do Zagreba i s udaljenijih mjesta, a po onom što su dečki pripremili, i više su nego opravdali. Od prve pjesme pjevač Einar je bio dosta energičan, ali je minimalno komunicirao s publikom. Svakako su otprašili svoj set koji je mnogima bio kratak, a posebno se istaknuo bubnjar Baard koji je stalno slagao složene ritmove i djelovao je kao da se rodio s bubnjevima. Publika nije štedila svoje dlanove.

Večer je tekla točno prema satnici, izmjene su se brzo napravile pa je tako uskoro na pozornicu došao i Between The Buried And Me, čije pjesme su se zapravo jako dobro povezale sa stilom prethodnog benda. Da i ova ekipa ima veliki broj obožavatelja na našim prostorima, pokazala je popunjenost dvorane. Na početku je pjevač imao malo problema s vokalom, koji nije previše izlazio van, pa tako tekst nije došao previše do izražaja. Ovi dečki su se nešto više osvrnuli na aktualne uratke, koje je publika jako dobro primila, jer nisu štedjeli na pljesku. I za ovaj bend vrijedi kako je «slot» bio kratak, nadam se da ćemo oba benda imati priliku vidjeti i na samostalnom koncertu.

Što reći o Devinu, a da se odmah ne nasmijete? Izuzetno kreativna osoba kojoj poželite biti barem jedan sat u glavi. Jedan od rijetkih izvođača koji je pun pozitivne energije i ni malo ne štedi na tome da ju podijeli s drugima. Baš takva atmosfera je bila i na ovom koncertu.

Prije dvije godine je nastupio na Metaldaysu u Sloveniji i to s jako nezahvalnom satnicom u poslijepodnevnim satima. Posljedično, publika nije davala nekakvu reakciju, pa je unatoč kvaliteti, njegov koncert bio pomalo dosadan. Jednostavno se nekoliko stvari nije poklopilo. Upravo zbog toga sam bila dodatno znatiželjna kakav će biti zagrebački koncert, koji je puno intimniji.

Devin je pred zagrebačkom publikom drugi put, a razlog ovog posjeta je promocija aktualnog, sedamnaestog studijskog albuma «Transcedence». Zgodan detalj na coveru albuma, a koji je krasio i pozornicu, je logo koji poprilično sliči onomu koji će se naći na nadolazećem albumu Deep Purplea «Infinite». Ali dobro, tu smo zbog koncerta, koji je unatoč promociji novog materijala ipak prošao u znaku starijih uradaka.

“Rejoice” je otvorila set na što je publika ispucala energiju koja je oduševila i Devina, koji je odmah uzvratio osmijehom i raznim sugestijama. Prije nego se ekipa bacila na pjesmu “Failure”, Devin je u samo nekoliko sekundi doveo dvoranu do potpune tišine tako da je početak iduće pjesme imao odličan efekt i djelovala je snažnije. Tu je Devin malo više komunicirao s publikom, pozdravio ih, a nešto kasnije je pubika upalila upaljače.

Zvuk je generalno bio korektan, ali malo pre glasan, jer je dosta ljudi u publici čepilo uši prstima. I ovdje se na početku pojavio identičan problem kao i na prethodnom bendu, a to je nejasnoća vokala. Šteta, jer je baš taj segment nedostajao da to bude “točka na i”. Do kraja koncerta se vokal ipak popravio.

Devin se osvrnuo na svoju karijeru, rekao je kako je već 25 godina na sceni, što je puno, a svirao je i rock i metal… Pa je odlučio uzeti drugu gitaru i to flying-v koja je u malo većim dimenzijama, na kojoj je odsvirao i nešto stariju “Suicide”. Kako se koncert bližio kraju, Devin je puno puta ponavljao kako ima sjajnu i cool publiku, zahvalio im se, ali i predgrupama koje su odradile sjajan posao. Za kraj je odsvirao “Kingdom” pa je po njezinom završetku jedan od obožavatelja u publici u zrak dignuo svoje štake, za što mu je Devin poželio brzo ozdravljenje. A pokušao je i utješiti publiku na humorističan način, govoreći da se ne brinu, jer moraju otići da bi se vratili za dvije minute. Za to je dobio veliki pljesak i izvikivanje imena.

Na bis je izašao s akustičnom gitarom, a na zahtjev publike se odlučio za pjesmu “Deadhead” za koju kaže da dugo nije svirao, pa mu je publika dala podršku pljeskanjem i pjevanjem. Na kraju je to ipak bila pjesma koja je te večeri dobila najbolji pljesak. Obzirom da je publika dobila što je tražila, Devin ih je zamolio da mu pomognu na idućoj, “Ih-Ah”, u smislu da upale upaljače kako bi stvorili dobru atmosferu. Nakon ove je predstavio bend, koji je odlično svirao cijele večeri i za kraj su odsvirali “Higher”.

Unatoč velikoj glasnoći i povremeno lošijoj realizaciji vokala, sva tri benda su odlično odsvirala svoje setove uz veliku dozu energije. Veliki broj publike je zadovoljno napustilo dvoranu uz pozitivne komentare, pa čak i oni koji prvenstveno ne slušaju ovaj smjer. Zato sam sigurna da će idući put doći još više publike koja će dopustiti da ju ovakvi bendovi povedu na progresivno putovanje.

Set lista
Rejoice
Night
Stormbending
Failure
Hyperdrive
We Belong
Apes
Ziltoid Goes Home
Suicide
Supercrush
Poozers
Kingdom

Bis
Deadhead
Ih-Ah
Higher

Foto: Helena Ernoić