RECENZIJA: Rag’n’Bone Man – magičan glas koji je osvojio svijet
Zasigurno jedno od najvećih osvježenja svjetske glazbene scene, Rag’n’Bone Man, koji je sa samo nekoliko singlova postao hit, konačno je objavio studijski album “Human”.
Album govori o ljubavi, svakom mogućem obliku, razočarenju i ljepoti, odnosno onoj ružnoj i onoj divnoj strani ljubavi. Baš kao što i naslovna pjesma kaže, ako se u ljubavi dogode neke loše stvari, ako je jedna ili druga strana zaslijepljena i ne vidi ono što bi trebala vidjeti, ako je zbog toga puštena i koja suza, sve je to ljudski i ne treba prenositi krivnju s jednog na drugo. Ljubav je iznad svega, nešto najljepše na svijetu, ljepše od ljudskog izgleda, što je sjajno opisao Rag’n’Bone Man ili Rory Graham u svojim pjesmama.
Pjesmom “Human” nije možda samo progovarao o ljubavi jer ovu pjesmu možemo sagledati i iz jednog ljudskog kuta. Kako god mi izgledali, ogromni i prepuni tetovaža poput Roryja, koliko god imali mana i vrlina, koje god rase i boje bili, ipak smo svi ljudi.
“‘Cause I’m only human after all
You’re only human after all
Don’t put the blame on me
Don’t put your blame on me”
Upravo tom snažnom pjesmom i njenom porukom otvara svoj prvi studijski album kojeg smo čekali jedno dulje vrijeme. Kao Rag’n’Bone pojavio se 2012. godine EP-em “Bluestown” i do izdanja albuma objavio je još dva EP-a “Wolves” (2014) i “Disfigured” (2015) iz kojih su proizašla tri singla. Žao mi je što kao singl nije izašla meni najdraža pjesma “Disfigured” za koju mi je isto tako žao što nije objavljena u sklopu ovog albuma.
No, vratimo se albumu. Nakon “Human” slijedi možda i neke od najboljih pjesama albuma “Innocent Man”, “Skin” (aktualni singl) i “Bitter End”. U tim pjesmama možemo toliko lijepih stihova prenijeti i na naše živote zbog čega će mnogi Roryja i citirati. Sve je to ukomponirano u sjajne soul/blues/pop ali i hip hop melodije jer ne smijemo zaboraviti činjenicu kako je Rory započeo svoj glazbeni život kombinacijom drum and bass i hip hop glazbe.
Nakon “Bitter End” slijede u hip hop ritmu “Be The Man”, te prekrasna i “za naježit se” pjesma “Love You Any Less”. Potom lagano spušta ritam pjesmama “Odetta” i “Grace”, sve do odlične “Ego” u koju su ukomponirane i trube, a to je ujedno i pjesma u kojoj možemo čuti Roryja kako repa. “Arrow” je sjajna plesna stvar koja bi mogla biti i potencijalni hit singl, baš kao i “As You Are”. Album završava a capella pjesmom “Die Easy” i stihovima na koje ćete se naježiti jer govore o zadnjim danima života, te pripremi za smrt. Ova pjesma je još objavljena 2013. godine na EP-u “Bluestown”.
“In my time of dying
I don’t want nobody to mourn
All I want for my friends to do
Is to hold my dying arms
Meet me, brother, meet me
For I have so much to say
Might as well come and take my soul
Cause I won’t need it on my dying day”
Deluxe izdanje albuma donosi čak 7 dodatnih pjesama od kojih izdvajam posebno blues stvar “Fade To Nothing” i “Healed”. Od tih 7 pjesama dvije su stare, “Lay My Body Down” i “Wolves” koje su objavljene još 2014. godine na EP-u “Wolves”.
Vratit ću se malo na mlade dane Roryja Grahama. Nakon što je započeo svoj glazbeni život u hip hop i drum and bass stilu, njegov otac ga je potaknuo na bavljenje blues glazbom. Tako je “džemao” po lokalnim pubovima i isklesavao zanat, vokal i smisao za glazbu da bi potom dobivao akustične angažmane što ga je dovelo i do suradnje s izdavačkom kućom High Focus te je za njih objavio nekoliko zanimljivih pjesama. Potom se udružio s producentom Markom Crewom koji je tada radio s grupom Bastille i tada su ga počeli mnogi ozbiljno shvaćati. Dakle, od lokalnog puba do najvećih svjetskih pozornica, Rag’n’Bone Man je dokaz kako se može uspjeti, ako imaš vrhunski glas i iskrenost u svojim tekstovima te ako si okružen kreativnim ljudima poput Marka Crewa koji je i jedan od producenata prvog studijskog albuma “Human”. Publika i kritika su to prepoznali, te je odmah nakon objavljivanja albuma isti završio na prvim mjestima top ljestvica u mnogim državama, pa tako i u njegovoj Velikoj Britaniji. On je ujedno i dokaz kako britansko otočje ima sjajne i raznovrsne glazbenike, ne samo sada, nego i kroz cijelu povijest, bilo da je u pitanju nekakav brit pop, soul, R&B, blues ili rock. Čak se i Rory pokazao kako se odlično snalazi u raznim žanrovima, od nježnog soula i popa do snažnog blues vokala.
Ako je ovo samo početak diskografske karijere, onda još svašta možemo očekivati od ovog “humana”. Kada sam ga prvi put vidio s onim tetovažama, mislio sam da će čovjek izbacivati neki opasan hip hop, ali iz njegovog glasa izlazi zaista posebna melodija u koju su se mnogi zaljubili. Njemu čak ne treba ništa drugo, samo glas, što je već i dokazao, ne samo na ovom albumu a capella pjesmom “Die Easy”, nego i raznim akustičnim nastupima samo uz klavir. Ovo je jedan od onih ljudi za koje sam siguran da će biti i dalje kreativan i uspješan jer ovdje se ne radi o instant zvijezdi ili “one hit wonder” pjevaču. Osjeti se kako na albumu šeta kroz žanrove, od soula preko bluesa do hip hopa, ali i to je uspješno spojio u jedan vrlo dobar uradak. Ipak, očekujem od njega još puno više jer njegov magičan vokal zahtjeva još bolju glazbu.
