RECENZIJA: Irena Žilić – “Haze” – promjene su dobrodošle
7. ožujka 2017.
Boris Abramović (274 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Irena Žilić – “Haze” – promjene su dobrodošle

Irena Žilić, mlada zagrebačka kantautorica, jedna od perjanica našeg novog “girl power” kantautorskog pokreta u  kojemu su i Sara Renar, Ivana Picek, Dunja Ercegović (Lovely Quinces), Nina Romić, da spomenemo samo neke od najčešće spominjanih ali ne i jedinih, predstavlja nam se sa svojim drugim albumom “Haze”.

Nakon nastupnog EP-a “Days Of Innocence” izdanog još krajem 2012. godine i prvog albuma “Travelling” s kraja 2014. godine, trebalo je proći još više od dvije godine do izlaska novoga projekta. Čekanje se i više nego isplatilo. Prvo, što odmah upada u oči, ustvari u uši, kada čujemo album je promjena. I to velika, u odnosu na dosadašnji rad. Više to nije većinom akustični uradak, sada je to puno bogatiji i kompleksniji zvuk.

U devet pjesama na albumu Irena nas vodi kroz melankolična i sanjiva raspoloženja svojim perfektnim glasom, a samu atmosferu izmaglice kroz cijeli album podcrtava iznimna produkcija koju je radio u zadnje vrijeme  sigurno jedan od naših najboljih producenata Mark Mrakovčić.

Briljantna uvodna “The Moon” i atmosferom i produkcijom priziva najbolje trenutke Lane Del Rey, i nadamo se da  ćemo ju često imati prilike čuti i u radio programu, a i na tv-u, pošto je za nju snimljen i zanimljiv i usklađen video spot.

“…Chasing the Moon until this desire wears me down,
chasing the Moon like it can be caught,
chasing the Moon to buy a little more time….”

“X” je još jedna vrlo radiofonična (koliko je to za ovaj glazbeni stil moguće) pjesma, nešto bržeg tempa, te očekujemo da se i ona zavrti u eteru.

Rad na albumu počeo je u proljeće 2016. godine, a Irena je otpjevala sve pjesme, odsvirala gitaru i synth, dok je Mark Mrakovčić osim produkcije odsvirao bubnjeve, bas i gitare. Sam naziv albuma “Haze” je više nego pogođen i odražava atmosferu, a vokalna ju emocija samo podcrtava. Lijep cover art albuma izradila je Nika Dželalija.

…Hands slide down my skin,
an embrace that always wins,
and I’m swimming in this blue haze,
I should be running away from you….

Irena Žilić se promijenila, Irena Žilić je i evoluirala, i treba nam biti drago zbog toga. Sada je na redu predstavljanje ovoga odličnog albuma široj publici. Do sada je najavljen nastup na nekim festivalima, ali svakako očekujemo i nekakav veći samostalni nastup. Sama je izjavila da je “tijekom rada na novom albumu uspjela pronaći još istomišljenika s kojima dijeli zajednički glazbeni jezik”, a to su Ivana Žabkar na violini i sintesajzeru, Lucija Potočnik na basu te Davor Marinac na bubnjevima, pa ako to zaživi svakako se nadamo i nekoj turnejici s bendom. Držimo palčeve!

…Once the afterglow spreads under my skin,
and I forget aboutthe whys and hows,
once the afterglow sets the scene,
for something better then this…

Zahvaljujemo na kraju dobrim ljudima na mogućnosti da recenziramo album prije službenog izdanja i podsjećamo kako će ovaj uradak biti dostupan u prodaji 15. ožujka.

Foto: Jure Živković

Ocjena urednika
4.7 out of 5

4.7

Vrlo dobro
4.7 out of 5