Kratki intervju s Mladenom iz grupe Boa ususret velikom koncertu u Tvornici kulture
22. ožujka 2017.
Nikola Knežević (2238 Članci)
Podijeli

Kratki intervju s Mladenom iz grupe Boa ususret velikom koncertu u Tvornici kulture

Još nas malo vremena dijeli do slavljeničkog koncerta Boe u Tvornici kulture.

35 godina je prošlo, često za Bou kažu da je pravi primjer intelektualnog popa i zaista jeste nešto posebno u zvukovnom smislu i osjeti se taj nekakav poseban potpis. Nominirani su bili za Porina, za cover svojeg novog studijskog albuma, a uskoro veliki koncert pripremaju u Tvornici. Razgovarali smo s Mladenom Puljizom, pjevačem Boe.

Je li možda razlog vašeg intelektualnog i posebnog zvuka upravo to što ste nastali u najkreativnijem razdoblju svjetske, ali i regionalne glazbe?

Pa sigurno je… Početak osamdesetih je bilo jedno potentno razdoblje za glazbu. Zagreb je procvao, općenito kulturna scena je bila jaka tako da su se družili muzičari, slikari, glumci, redatelji i sve se to lijepo prožimalo. Ideja k’o u priči…

U početku karijere dobili ste etiketu “šund”. Pojasnimo malo mlađim generacijama što je to tada značilo  i je li to utjecalo na vas kao glazbenike ili ste dobili još više snage za kreativnost?

Neki tekstovi na prvom albumu su od tadašnjeg režima protumačeni kao provokacija,ali smo zahvaljujući Glavanu i Vrdoljaku izbjegli etiketu šund što bi ukratko značilo da bi LP bio duplo skuplji u dućanu.Kako su njih dvojica bili članovi komisije, uspjeli su uvjeriti još neke pa smo se provukli.

Svoje prve i najbolje albume stvarali ste u Švedskoj, zašto baš tamo? Postoji li neki poseban razlog?

U Švedskoj su bili puno bolji uvjeti za rad nego u EX YU, a tako smo imali privilegiju i raditi sa producentima Tinnijem Vargom i Sjunne Fergerom, što nam je tako mladima bila velika škola.

Tih godina, ranih 80-ih smatrali su vas jednom od najperspektivnijih grupa bivše Jugoslavije, što je velika čast s obzirom da je to bilo zlatno doba tzv. ex-yu rock scene. Kakva su to bila vremena za glazbu i scenu?

Svirali smo turneje po cijeloj bivšoj državi i svugdje bili odlično primani. Art rock band je imao tiraže od 35-50000 ploča. Bilo je to sjajno vrijeme za bavljenje glazbom…

Samo 5 godina nakon uspješnog djelovanja prestajete s radom. I nije to jedini put da ste se povukli sa iz svjetala reflektora. Bilo je i ono razdoblje između 1994. i 2004. godine, ako se ne varam, kada je bila podulja diskografska stanka, je li tako? Dođe li stvarno nekada do zasićenja i kada sami sebi kažete da trebate uzeti odmor?

Moglo bi se reći da je prva pauza bila posljedica zasićenja, a kako smo svi daleko dogurali sa fakultetima odlučili smo ih i završiti. Druga stanka je prvenstveno posljedica mojih poslovnih obaveza jer sam nekoliko godina živio izvan Hrvatske..

Vratimo se na početak devedesetih godina, odnosno točno na sam početak. Vjerujem da je tada bio vama najdraži trenutak u karijeri, nastup na Maksimiru prije Davida Bowieja, koji je i na vas svojom glazbom utjecao i koji je kao i vi, samo u većim razmjerima, bio drugačiji od ostalih u kreativnom smislu?

Svirati u svom kvartu na prepunom stadionu kao support velikom uzoru je bilo ostvarenje sna…

Imate nekoliko nominacija za Porina, tu je pjesma “Kao mir” s Josipom Lisac, zatim album “VII”, a ove godine imate nominaciju za cover albuma “Dok glazba traje”. Jeste ikada dobili Porina?

Dobili smo Porina za najvažnije reizdanje hrvatske glazbe 2002. godine za albume „Boa“ i „Ritam strasti“ na cd-u.

Sada kada smo spomenuli cover zadnjeg studijskog albuma, odakle povezanost Boe i Vindon Havina osim što vam je cover radila Petra Oreč, pjevačica benda?

Vindon Havin je band koji njeguje vrhunsku svirku i to je bitna stvar koja nas povezuje. Prvi kontakti su ostvareni preko Šoleta koji svira bubnjeve u oba banda, a uz to je i stari prijatelj…

Spremate se za proslavu 35 godina benda, dolazite u Tvornicu kulture, zašto baš tvornica, vjerujem da možete napuniti i veće prostore? Ima neki specifičan razlog? Možda volite više takve prostore gdje glazba i energija mogu doći do pravog izražaja?

Mislim da je Tvornica trenutno idealno mjesto za nas. Kad sam tamo bio zadnji put na bini (svirka u sklopu izložbe Zg 80-te) osjetio sam duh Kulušića…

Možemo li očekivati neke posebne goste na koncertu?

Ne, bend je odličan, imamo sve što nam treba i sve će biti audio i video snimano, tako da će nam biti jednostavnije.

Hvala na dosadašnjih 35 godina i na svevremenskim pjesmama koje će uvijek naći mjesta i u radijskim programima i emisijama, ali i kod brojne publike. Mislim da ste vi jedan od rijetkih bendova za čiju glazbu možemo reći da bi bila aktualna i kada bi ju slušali za 20 godina. Nadam se da nakon ovog koncerta slijedi još puno novosti i dobrih stvari iz vaše kreativne radionice.

Mi volimo glazbu i to je najvažnije .Mi smo od 2006. g. izdali 4 autorska albuma, s tim da posljednji „Dok glazba traje“ smatram jednim od najboljih uradaka banda…Nastavak slijedi…