U hrvatska kina stigao je novi film o King Kongu, ovoga puta u režiji Jordana Vogt-Robertsa.
Više od deset godina prošlo je otkako se Peter Jackson uhvatio u koštac s najpoznatijim filmskim majmunom i evo nam nove priče o Raju i Paklu, o fizici i metafizici, s forama i metaforama o tome kako se Čovjek odnosi prema sebi i planetu Zemlji, (zasad) jedinom mjestu gdje bi trebao živjeti on i njegovi potomci ili, kako se to nekad zna reći, Zemlji, koju smo posudili od naših kćeri i sinova, tj. unuka i njihovih praunuka.
Skupina znanstvenika praćena vojskom odlazi istražiti otok na Pacifiku koji nije ucrtan u mape i na kojemu prevladavaju nevjerojatne životinjske (i biljne) vrste. Reference na filmski i stvarni svijet su svakojake. Nije nevažno da ekspedicija kreće u doba svršetka Vijetnamskog rata, a spominje se i Bermudski trokut…
Scenaristi Dan Gilroy (najpoznatiji po filmu “Nightcrawler” koji je i režirao), te Max Borenstain (pisao je za Spielbergov “Minority Report” i “Godzillu”) i Derek Connoly (“Jurassic World”) svašta su uspjeli ugurati u dvosatni spektakl. I već spomenute “Godzillu” i kvazidinosaure i “Apocalypse Now” F. F. Coppole i Drugi svjetski rat (u liku kojega je utjelovio John C. Reilly), a budući gledatelji otkrit će jesu li se i kako (i scenaristi i likovi) uspjeli izvući iz ove zapetljane situacije. Vodeći se načelom “Više je više (More is more)” napravili su zabavno ostvarenje na najvišoj produkcijskoj razini, vrlo dobro zanatski odrađeno (i scenaristički i glumački i režijski), a naročito u segmentu specijalnih efekta. No, u konačnici – koliko će u nama ostati nakon dva sata u kojima su kokice (nerijetko) od uzbuđenja zapele u grlu?
Vratimo se glumcima. Toma Hiddlestonea pamtimo po ulogama u filmovima Woodyja Allena i Jima Jarmuscha, Brie Larson briljirala je u filmu “Room” (za tu ulogu dobila je Oscara), a o Samuelu L. Jacksonu ne treba trošiti riječi. U moru naslova u kojima je igrao sjetit ćemo se samo Tarantina (“Pulp fiction”). Moram još jednom spomenuti “čovjeka s tisuću lica”- genijalnoga Johna C. Reillyja koji je kao mladić zajedno sa svojim (ne)prijateljem Japancem zaglavio na “Otoku lubanje”. I izdržao. Do kraja pustolovine, odnosno filma.
Zbrojimo li umjetnički i zabavljački dojam, pa podijelimo s dva dobit ćemo ocjenu dobar. Dobro, uvijek ima i filmova koji se snimaju da ti skrate vrijeme, da se nasmiješ, da se nauživaš i to je u redu. U redu je i što se na kraju pokazuje da je (malo ću spoilati) majmun (Kong) zapravo pozitivan lik koji znanstvenicima i vojnicima pomaže u svakom mogućem smislu. Čuvajući svoj komadić zemlje. I Zemlju. Dobra zamisao, ali puno zanimljivija bi mi bila priča o jednoj maloj zemlji i velikom majmunu (ili majmunima) koji je terorizira(ju). I vječnoj borbi u kojoj se do kraja toga budućeg (hrvatskog) blockbustera neće znati tko je pobijedio.