Pjevaj mi pjevaj sokole…Naravno, riječ je o pogrešnoj ptici i pogrešnoj pjesmi u ovoj priči o jednom bendu kojeg sam prvi put gledala u KSET-u.
Što suvislo reći, osim da sam se i sama osjećala poput sokola (pogrešno) ušavši s desetak minuta zakašnjenja u više nego dobro popunjen Kset. Odmah na ulazu u klub su me pomeli žestoki riffovi i gusti dim sa stagea (čiju svrhu nisam shvatila do kraja koncerta).
O samom bendu znam ponešto, ne mogu se pohvaliti da ih aktivno pratim, ali gajim određene simpatije prema “okultno-distopijskoj grupi”, kako je Jastreb predstavljen u opisu eventa. Koncert je trajao točno sat i pol, na bis se nisu vratili, a ni publika nije pokazala interes da ih dozove nazad. Sve u svemu, sat i pol neprekidne buke koja je na momente bila na granici podnošljivog nije bio loš izbor, zabavno je bilo biti dio toga i sresti drage prijatelje.
Jedina zamjerka s moje strane je što je koncert imao potencijal razviti se u spektakl audiovizualnih podražaja, na žalost, podbacio je u tome.
Nadam se da ću ih idući put gledati u nekom drugom raspoloženju.
Foto: Karlo Stipić (KSET)