U Velikoj Gorici se ovih dana održava 5. Exposure Music Festival koji okuplja brojne singere/songwritere iz regije, Europe, ali ove godine i SAD-a.
Festival specifičan po tome što ima 8 pozornica poredanih u krug u kojem se nalazi publika te svaki izvođač nastupa s jednom pjesmom i tako u krug 5 puta da bi na kraju svi izveli jednu zajedničku pjesmu. Upravo zbog tog kružnog načina nastupanja i zvučni sistem je idealan, ali i mjesto održavanja – Ranch Kurilovec.
Nakon što smo drugog dana festivala uživali u sjajnim izvođačima, ali i vrhunskom swing/pin up after partyju, ovog dana je sudjelovalo 8 imena koja su po meni podigla letvicu ja jednu razinu. Nastupili su Mali makedonski gušter Slavko i Bojan Aleksić Chavez iz Srbije, Aljaž Hrastar, Matej Kermavner i Jakob Kobal iz Slovenije, Light Bulb iz Hrvatske, Doug Andrews iz Amerike i najveće ime ovogdišnjeg festivala Shane O’Fearghail. Nakon sjajnih nastupa na zajedničkom bisu izveli su tri pjesme MGMT – “Kids”, The Weight – “The Band” i R.E.M. – “Losing My Religion”.
Cijeli program se potom prebacio na drugu lokaciju gdje je organiziran after party uz nastup benda Cliffhanger koji svira obrade pjesama u zanimljivom akustičnom izdanju, a kako bih vam približio zvuk reći ću da su oni hrvatski Steve’n’Seagulls.
I ovoga dana su bile i zanimljive igre za rekreaciju prije nastupa izvođača pa je ovoga puta bila organizirana borba vodenim balonima, dok smo dan prije gledali australski nogomet.
Prvi put sam bio na Exposure i mogu samo zaključiti kako je ovo jedan zaista simpatičan festival s divnim ljudima u organizaciji koji zaslužuje puno više, ne samo medijske pozornosti, nego i publike. Savršena lokacija, savršena glazba, odlična atmosfera, genijalni after partyji, cool popratni sadržaji, što još treba da se privuče publika. Zahvaljujem Vedranu ToughRa-i Ivoreku i cijeloj ekipi koja ima malo sati za odmor, tjednima su u pokretu ne bi li sve ispalo savršeno. Moram pohvaliti i publiku koja je velikim pljeskom nagrađivala sve izvođače, pjevala s njima, a jedan zgodan detalj zapeo mi je za oko i u što sam se i sâm uključio. U jednom trenutku druge večeri je zakazala rasvjeta pa se nije mogao vidjeti Stuart Neville iz Škotske, da bi potom nekoliko ljudi iz publike priskočilo sa svjetiljkama na mobitelu, za što je Stuart rekao da mu je ovo bio najdraži nastup. Inače većina izvođača je ostala sva četiri dana, što dovoljno govori o sjajnoj atmosferi.
Kao što sam rekao, nepravedno zaapostavljeni festival za kojeg se iskreno nadam da će izrasti u nešto puno više. Sama ideja je odlična, jedinstvena što je još bolje i ima stvarno puno prostora za kreativnost i razvijanje cijelog koncepta. Bravo ekipa!
Foto: Nikola Knežević