“Everything Now” je novi, peti studijski, album kanadskog indie rock benda Arcade Fire koji je službeno objavljen u petak, 28. srpnja za Columbia records.
Prošle su već četiri godine od zadnjeg studijskog albuma “Reflektor” koji je svojevremeno nagovijestio promjenu glazbenog izričaja na iznenađenje mnogih fanova diljem svijeta. Pitali su se hoće li se Arcade Fire vratiti izvornom zvuku koji ih je stavio među glazbene zvijezde ili će nastaviti istraživati i eksperimentirati sa zvukom. U produciranju Everything Now albuma sudjelovalo je nekoliko zvučnih imena; Thomas Bangalter (Daft Punk), Geoff Barrow (Portishead), Steve Mackey (basist PULP-a) i Markus Dravs koji je sudjelovao u produciranju zadnja tri albuma. Sve upućuje na to da Arcade Fire nastavlja svoj glazbeni opus u elektro smjeru koji naginje Disco i New Wave glazbenom žanru.
Arcade Fire na ovogodišnjem INmusic festivalu
Album se sastoji od 13 pjesama odnosno 10 od kojih se tri pjesme ponavljaju u drugačijem aranžmanu (“Everything Now – Continued” i “Infinite Content”). Otvorenje albuma i lead single pripada istomenoj pjesmi albuma “Everything Now” koja neodoljivo podsjeća na hitove Abbe sa svojim piano uvodom, razigranim vokalom i zavodljivim bassom. Ovo je ujedno komercijalno najuspješniji single Arcade Firea. Od ostalih pjesama koje se nalaze na albumu valja izdvojiti “Creature Comfort”, “Electric Blue” i “We Dont Deserve Love”. “Creature Comfort” ima taj prepoznatljivo neustrašiv Arcade Fire zvuk protkan sintisajzerima i snažnim back vokalom koji čine ovu pjesmu euforičnom, iako se dobar dio riječi odnosi na destrukciju i očajnu želju za slavom sve do točke samoubojstva. Sasvim tipično za riječi Win Butlerovih pjesama.
Assisted suicide
She dreams about dying all the time
She told me she came so close
Filled up the bathtub and put on our first record
God, make me famous
If you can’t just make it painless
Just make it painless
“Electric Blue” polako, ali sigurno, postaje mi najdraža pjesma na albumu. Dužnost vokala pripala je Régine Chassagne, supruzi Wina Butlera. Regineu krasi falseto, sanjiv vokal koji je popraćen paletom synth zvukova i funky bubnjeva koji daju pjesmi poseban ugođaj i atmosferu. Prava je šteta što se češće ne pojavljuje u ulozi glavnog vokala.
“We Dont Deserve Love” je pretposljednja pjesma albuma koja zvuči na pragu prijašnjih Arcade Fire pjesama. Ima svoj pravac i pravilno se gradi kako minute odmiču. Win Butler pjeva s ranjivošću, vokal zvuči krhko i odaje dojam kako Arcade Fire i dalje mogu zvučati osjetljivo.
Kada se album posluša u cjelini skupa s ostalim pjesama dobiva se slab dojam konačnog rada. Previše je oscilacija između pjesama koje sam izdvojio spram ostalih nespomenutih na albumu. Nedostaje ta prepoznatljiva zvučna struna koja je prije povezivala i krasila Arcade Fire albume. U svome tome glazbenom eksperimentiranju i istraživanju Arcade Fire je na neki način uskratio fanovima benda zvuk kojem su se bili nadali.
Autor: Petar Molnar
Foto: Antonio Kovačević