Da je doista riječ o reperu bez konkurencije na svjetskoj glazbenoj sceni, Jay Z je još jednom dokazao novim studijskim uratkom “4:44”.
Ne samo da je to dokazao albumom nego i cijelim procesom nastajanja pjesama, inspiracijama, sampleovima korištenim u pjesmama. Možda da povučem paralelu, ono što je Koolade na regionalnoj sceni kod nas, to je Jay Z na svjetskoj. Iako Carter nije glavni producent albuma, nego se dodatno pozabavio produkcijom nakon maestralnog rada No I.D.-ja, definitivno je glavni “krivac” zašto ovaj album toliko prokleto dobro zvuči. Povukao sam ovu paralelu iz razloga što je Koolade, primjerice, prilikom rada s Tram 11 vrhunski uklopio sampleove starih klasika u novu produkciju i moderne beatove, poput isječaka pjesama Arsena Dedića, Boba Dylana ili Electric Light Orchestra. Upravo je to uradio i Jay Z, odnosno No I.D. na “4:44”, kao inspiraciju koristili su sampleove Nine Simone, Stevieja Wondera, The Fugeesa, The Isley Brothersa i drugih te ih savršeno uklopili u modernu produkciju.
Upravo ta kombinacija odlično zvuči, iako na cijelom albumu drži sličnu brzinu ritma, onako, smooth, lagano, ali i brutalno, prgavo, baš onako kako to Jay Z najbolje zna.
Krenimo od naziva albuma “4:44”. Naime, tako je nazvan jer je nastao nakon što se u 4:44 ujutro Carter probudio s velikom inspiracijom i snimio cijeli album na mikrofon svoje supruge Beyonce. Neki kažu kako je ovo njegov odgovor na album “Lemonade” Beyonce, prema mnogima jedan od najboljih albuma 2016. godine. Čak se i u pjesmi “Family Freud” osvrće na “Lemonade” jednim dijelom stiha.
Kako bi dobio inspiraciju za produkciju, No I.D. je slušao Quincy Jonesa, ali i vrtio sampleove Marvina Gaya, Kanyea Westa, Jay Z-ja, Ushera, Nas-a i drugih. Inače, po prvi put se dogodilo da je Jay Z angažirao samo jednog producenta na svojem albumu. Tako da je ovo bio izazov sâm po sebi. Iskreno, prema meni, što više ljudi radi na nekom albumu, to će se češće dogoditi da finalni proizvod ne bude toliko dobar ili rekli bi mi “puno baba, kilavo dijete”.
Na albumu je ugostio zanimljive glazbenike i obične ljude, pa tako možemo čuti Franka Oceana, Damiana Marleya i Beyonce, ali i Carterovu majku Gloriju u pjesmu “Smile” gdje na kraju između ostalog recitira:
The world is changing and they say it’s time to be free
But you live with the fear of just being me
Living in the shadow feels like the safe place to be
No harm for them, no harm for me
But life is short, and it’s time to be free
Love who you love, because life isn’t guaranteed
Smile
Iako mediji pričaju o raznim nevjerama u braku između Jay Z i Beyonce, pa tako govore da album “Lemonade” govori o trzavicama između njih dvoje, a “4:44” je odgovor na to, odnosno zbog ovog novog uratka Beyonce je navodno zamalo i ostavila njega, neću govoriti o tome, ali što god da je bilo i što god da se dogodilo, Jay Z-ja je opako inspiriralo za ovaj, možda i najbolji njegov uradak.
Već u prvoj pjesmi na albumu “Kill Jay Z” osvrće se na svađu njega i Beyonceine sestre Solange te spominje Erica Beneta jer je navodno Jay Z imao aferu s Ericovom bivšom suprugom Halle Berry. Opet opasna inspiracija:
Let go your ego over your right shoulder
Your left is sayin’, “Finish your breakfast!”
You egged Solange on
Knowin’ all along, all you had to say you was wrong
You almost went Eric Benét
Let the baddest girl in the world get away
I don’t even know what else to say
Nigga, never go Eric Benét
Kao da kritizira samoga sebe za neke postupke ili moguće postupke, te stavlja nadgrobnu ploču na one najgore stvari u svojem životu ili braku s Beyonce, ostavlja sve iza sebe i nastavlja dalje sa “sretnim” životom.
I druga pjesma albuma naslova “The Story of O.J.” ima zanimljivu temu, odnosno govori o konstatnim problemima u afričko-američkom društvu samo zbog boje kože. Slijedi spomenuta “Smile” s majkom Glorijom, a potom i meni jedna od najboljih pjesama albuma – “Caught Their Eyes” ft. Frank Ocean, iako je teško odlučiti se za najbolju. O pjesmi “4:44” ne treba previše govoriti, u pitanju je dosta zarazan beat sa sampleom iz “Late Nights and Heartbreak” Hannah Williams and The Affirmationsa. A u pjesmi “Family Feud” ostvario je suradnju s Beyonce koja ga prati s back vokalom i odrađuje outro.
Odlična suradnja odrađena je i s Damianom Marleyem u “Bam” gdje kombiniraju hip hop i reggae ritam, te opet na neki način u njoj kritizira sebe, a zbog stvari koje je učinio kako bi se našao u situaciji u kojoj je sada. Također, jedna od boljih pjesama albuma.
Zadnja stvar osnovnog izdanja albuma je “Legacy” sa simpatičnim uvodom njegove kćeri – “Daddy, what’s a will?”. Upravo o tome i govori pjesma, podjeli njegovog financijskog nasljeđa.
Deluxe, odnosno CD izdanje albuma donosi tri bonus pjesme, “Adnis”, zatim “Blue’s Freestyle/We Family” i “ManyFacedGod” ft. James Blake. U ovoj drugoj ponovno nastupa kćer pomažući tati u freestyleu govoreći kako će jednom i ona dotaknuti sâm vrh baš kao njezina mama Beyonce. Ovo mi je još jedna od najboljih predstavnica ovog albuma s novim zaraznim sampleovima i ritmom. Ponavljam stalno riječ “zarazan” jer je cijeli album takav i ne možete ga prestati slušati. Dok pišem ovo, krenuo sam u treće slušanje.
Još jedan masterpiece Jay Z-ja i njegovog producenta No I.D.-ja (pašu si nekako i u imenima), te bih volio da se ova suradnja i nastavi. Usudio bih se reći da je ovo možda i najbolji album njegove diskografije, upravo zato što se nije petljao s većim brojem producenata, što se probudio u 4:44 i napisao cijeli album, što je navodno veza između njega i supruge bila napeta, što je iz svega toga proizašla fantastična inspiracija i što je još jednom pokazao kako će zasigurno iza sebe ostaviti veliko glazbeno nasljeđe koje teško da će itko dosegnuti. Upravo je to nedavno rekao i Diddy, kako je ovo ne samo najbolji album godine, nego i najbolji Jay Z album ikada.
Pa tako osim za Beyonce i za njega mogu reći – “sky’s the limit”. Baš kao što to njegova kćer nagovještava u bonusu albuma.