IZVJEŠĆE/FOTO: The Rolling Stones u blatnom Spielbergu – it’s only rock and roll but I like it
17. rujna 2017.
Nikola Knežević (2787 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: The Rolling Stones u blatnom Spielbergu – it’s only rock and roll but I like it

The Rolling Stones, najdugovječniji bend u povijesti rock and rolla, bio je najvjerojatnije po zadnji put u našoj blizini i to u austrijskom Spielbergu.

Turneja “No Filter” će najvjerojatnije biti njihova zadnja turneja, iako se s njima nikada ne zna jer već oko 30 godina održavaju oproštajne turneje.  Živuće rock and roll legende još jednom su posjetile Austriju gdje su već svirali puno puta u karijeri dugoj 55 godina. Ovoga puta bili su u Spielbergu, malom mjestu od nekoliko tisuća stanovnika, ali koje je svake godine središte Formule 1 gdje se vozi velika nagrada Austrije (Red Bull Ring), a upravo pokraj te staze nalazi se velika livada na kojoj je spektakularno organiziran ovaj koncert The Rolling Stonesa ispred više od 100 tisuća posjetitelja.

Music Box u Spielbergu zahvaljujući agenciji Art Travel

Prekrasni prizori su bili u Spielbergu, velika površina okružena šumom i planinama u magli, pogotovo kada je krenuo zalazak sunca. Ni 11 stupnjeva Celzijevih nije spriječilo mnoge da na blatnjavom, ali i koncertu bez kapi kiše, uživaju u najvežim živućim rock and roll legendama. Prije njih su nastupili John Lee Hooker Jr., koji je predstavio najbolje od svojeg bluesa, da bi potom na pozornicu, nakon jedne podulje stanke između dva nastupa, izašao genijalni islandski alternativni rock band Kaleo. U pitanju je jedan od bendova koji me u zadnje vrijeme oduševljava, baš kao što je slučaj sa svime s Islanda, a koji je izveo odličan set isprepleten njihovim najvećim uspješnicama, poput “Way Down We Go” i “No Good”. Dovoljno da zagrije publiku pred nastup The Rolling Stonesa. Kako se približavao koncert tako je sve više publike dolazilo u nevjerojatnim količinama koje je teško bilo izbrojiti, niti dati neku točnu procjenu, iako su se mnogi složili da je bilo ove subote u Spielbergu oko 150 ili točnije rečeno više od 100 tisuća posjetitelja.

Točno 15 do 21 sat gase se svjetla, a iz pozornice isijava crvena boja s efektima te kreće “Simpathy For The Devil”, jedna od najvećih pjesama The Rolling Stonesa. Ništa tada nije bilo bitno, niti blato, niti pivo od 7 eura (5 ako koristite kasnije istu čašu, a zbog čega niste mogli vidjeti smeće na livadi), niti pereci od 5 eura, samo rock and roll, baš kao što je to rekla i druga pjesma set liste – “It’s Only Rock And Roll But I Like It”. U prvom dijelu seta mogli smo čuti i hitove poput “Tumbling Dice”, “Under My Thumb”, “She’s A Rainbow” prema zahtjevu publike, te meni jedna od najdražih “Paint It Black”. Taj prvi dio koncerta mi je bio slabiji od onoga što je uslijedilo. Nekako mi je sve izgledalo usporeno, iako moramo reći kako ovi glazbenici imaju oko 70 godina života u svojim nogama pa im je sve oprošteno. Ali nekako ni Keith Richards pa ni Mick Jagger nisu dobro zvučali, Keith je čak znao biti i izvan ritma iako su to Stonesi znali raditi, pogotovo u “Paint It Black”, ali nije ovoga puta bilo onako kako on to najbolje zna, a i razglas je mogao biti puno glasniji obzirom da je velika masa bila ispred benda.

Prvi dio koncerta i predstavljanje benda završava s “Miss You”, a drugi dio otvara Keith Richards blues izvedbama “Happy” i “Slipping Away”. Slijede potom i najveće uspješnice poput “Honky Tonk Woman”, “Street Fighting Man”, “Start Me Up”, “BrownSugar” te “(I Can’t Get No) Satisfaction” čime završava službeni dio koncerta. Sve je to zvučalo puno bolje od prvog dijela, čak je i razglas pojačan, a gitara Keitha Richardsa i bubanj Charlieja Wattsa zvučali su moćno. U bisu su uslijedile po meni najbolje izvedbe večeri, “Gimme Shelter”, s nevjerojatnim ženskim back vokalom, odličnim saksofonistom i klavijaturistom, te “Jumpin’ Jack Flash”.

Mora se priznati kako je doista vrijeme da se ovaj bend umirovi, to se već moglo primijetiti i prije 20 godina, ali se mora priznati kako i dalje pršte nevjerojatnom energijom i željom da rock and roll u njihovim žilama teče sve do kraja života. Iako su ovime možda najavili i kraj koncertnih nastupa, ne žele stati, već su najavili nove materijale, kako Mick u solo vodama, tako i bend općenito. I svaka im čast na tome, ustrajni su i treba im se nakloniti zbog toga. I bilo je lijepo vidjeti The Rolling Stones uživo, za mene po prvi puta, iako sam trebao biti na onom otkazanom koncertu u Zagrebu 2006. godine.

Ako izuzmemo činjenicu da je ovim ljudima prosječno 70 godina života, moramo reći kako je ovo bila vrlo dobra predstava na radost mnogobrojne publike, ne samo iz Austrije, nego i Hrvatske (nekoliko desetaka autobusa), Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije i drugih zemalja. Jedno divno iskustvo, ne samo u koncertnom, nego i u organizacijskom smislu. It’s only rock and roll but i like it!

Foto: Nikola Knežević, Tatjana Prvulović Mirković