Konstrakta (Zemlja gruva): “Ono što je Amy Winehouse uradila u glazbi na nas je ostavilo bitan trag”
26. rujna 2017.
Nikola Knežević (2146 Članci)
Podijeli

Konstrakta (Zemlja gruva): “Ono što je Amy Winehouse uradila u glazbi na nas je ostavilo bitan trag”

Zemlja gruva, fantastičan bend iz susjedne Srbije, dolazi u Tvornicu kulture, 29. rujna gdje će održati veliki koncert za hrvatsku publiku.

U susret koncertu nabacili smo par pitanja Ani Đurić, umjetničkog imena Konstrakta, a o njihovom specifičnom zvuku, aktualnom studijskom albumu, nastupu prije zadnjeg koncerta Amy Winehouse u Beogradu i ostalim zanimljivim temama.

Vaš zvuk je fuzija različitih žanrova. Je li moguće pronaći jednu riječ kojom bi opisali vaš glazbeni stil?
Možda – „radimoštovolimo“ stil ?. Zapravo, uvijek krećemo od pjevanja i teksta, i onda gledamo gdje bi to najbolje leglo. Ono što povezuje sve te stvari je svakako gruv, ono što nas radi, što tjera da ti noga cupka.

Zemlja gruva je grupa koja ima dosta simpatija u Hrvatskoj, a prije svega zbog Dine Dvornika. Otkuda ljubav prema njegovoj glazbi i što je za vas značio Dino?
Ljubav i poštovanje Dininog rada kod nas postoji oduvijek. Dinu vidimo prije svega kao beskompromisnog posvećenika glazbi. Prije 6 godina je pokrenuta inicijativa Mikser festivala, u kome se tražilo od domaćih bendova da obrade neki album, ili par stvari nekog od autora s područja Jugoslavije. U našem užem krugu bio je i Dino. I kad se Zoe Kida pojavila s idejom za “Jače manijače”, bilo je jasno da je Dino pravi izbor. Izabrali smo tri Dinine pjesme, za svakog od tri vokala iz Zemlje gruva – Milovan (Afrika), Zoe Kida (Jače manijače), Konstrakta (Zašto praviš slona od sebe). Ideja je bila da pjesme maksimalno udaljimo od originala, ali opet toliko da zadrže prepoznatljivost i kvalitetu originala. Mislim da smo uradili dobar posao što se također vidi na svakom nastupu prilikom izvođenja Dininih pjesama. Također, znači nam i to što nam je i Danijela Dvornik pružila podršku.

Je li po vama Dino Dvornik nepravedno zapostavljen bio? Nekako mi se čini kao da se počeo vrtiti na radijskim postajama nakon smrti.
Ah, pa to je česta pojava, priznanje nakon smrti. Mi smo ga slušali i devedesetih i 2000-ih, tako da nismo relevantni, ali ne bi me čudilo da je zaista njegova prisutnost na radiju veća nakon smrti.

“Plesanje do znoja” je parola s kojom dolazite u Tvornicu kulture. Znači bit će pakleno tamo?
Mora biti dobro! Isporučit ćemo maksimum.

U Tvornicu dolazite i na tragu albuma iz 2016. godine. Može par riječi o njemu?
Naslov albuma je „Šta stvarno želiš“ po refrenu s prvog singla koji smo izbacili – Django. Na albumu se nalazi deset pjesama, također žanrovski dosta različitih. Sve pjesme smo radili s pažnjom kao da su A1, i imam utisak da pjesme nisu na prvo slušanje, što je negdje i posljedica naše zrelosti. Album stječe pažnju postepeno ali sigurno.
„Šta stvarno želiš“ je u izdanju naše vlastite etikete Gruvlend i možete ga slušati na našem YouTube kanalu, ili preuzeti s nekog od portala za distribuciju glazbe (iTunes, Deezer….). Za sada su objavljeni video spotovi za Djanga i Vucibatinu, a na jesen idemo dalje sa spotovima.

U biti nemate puno albuma iza vas, u pitanju su dva uratka, ali koja su tako dobro odjeknula među publikom kao da ste već više od 20 godina na sceni. A imate iskustva i sa svirkama prije poznatih svjetskih glazbenih imena. Je li vam se dogodilo da su vam se otvorila neka vrata za koja ste mislili da se nikada neće otvoriti?
Prije svega nismo imali pojma da će “Najlepše želje” postati hit. Čak smo mislili da će favorit biti sasvim drugačija pjesma “Da bi nam”. I tu je krenulo sve nekako nevjerojatno brzo, brojni festivali, pozivi za predgrupe svjetskim imenima itd.. I to je bio možda najveći šok poslije čega je uslijedio samo neprekidni „learning by doing“ proces plivanja u prilično kaotičnom balkanskom glazbenom biznisu.

Gledali smo vas nedavno i u Slavonskom Brodu na CMC200 festivalu. Zaista ste rasturili na velikom stageu i pokupili simpatije publike. Kako se vama to činilo?
To je bio naš prvi nastup u Slavonskom Brodu, pa smo priznajem imali malo i tremu oko toga kako će sve proći. Ali organizacija je bila vrhunska, divna bina, mjesto, ozvučenje i na kraju dobra reakcija publike, tako da smo zadovoljni i zahvalni na pozivu!

Imate i vlastiti label. Zašto ste se odlučili za takav potez i je li to prednost kod jednog izvođača?
Kao i kod svake samostalne djelatnosti, to je u neku ruku prednost, zbog nezavisnosti ali isto tako i ograničavajući faktor. Ograničavajući jer imaš težak prolaz kod medija, prije svega mislim na radio stanice na kojima velike izdavačke kuće drže monopol playlistama svojih izvođača.

Rekao sam već da je vaš zvuk fuzija različitih žanrova, je li takva glazba i koju privatno slušate? Što se vrti na vašim pločama, diskovima ili mp3 playerima u privatno vrijeme?
Mi svi slušamo sve. I staru i novu produkciju, i komercijalu i underground, i world music i što hoćeš. Može se reći da od nas troje, koji smo vokali u bendu, Zoe Kida preferira neo soul, rnb, funk, Milovan voli afro, reggae, hip hop, Konstra afro, dub, electro…

Spomenuo sam kako ste svirali kao predizvođači na koncertima nekih poznatih svjetskih glazbenika, među ostalima tu je i onaj koncert Amy Winehouse u Beogradu koji nam neće ostati u lijepom sjećanju. Kakav je osjećaj bio nastupiti tamo i koliko je teško bilo gledati Amy u onakvom stanju na koncertu koji je bio zadnji prije nego što nas je napustila?
Bilo je dosta – intenzivno. U tom trenutku nismo slutili da će se tako brzo i na taj način završiti njen život. Sam koncert je nekako bio mnogo životniji od gomile drugih koje sam gledala. Ona je bila zaista to što jeste u tom trenutku. Nije tu bilo performansa. To je bila ona u realnom stanju u kojem se nalazila, i bilo je jasno da joj se baš i ne izlazi na binu. Ono što je Amy uradila u glazbi je na nas ostavilo bitan trag. Bili smo počašćeni što smo mogli biti u programu te večeri.

Zemlja gruva je tu da slavi glazbu, ali i ostavštine nekih od najvećih, poput Dine Dvornika u regiji ili Amy na svjetskoj razini. Stoga, svi put Tvornice 30. rujna.