Clone Age su nedavno objavili novu pjesmu, prvu na hrvatskom jeziku, te su ostvarili suradnju s pjevačicom Leom Radolfi iz grupe Judette.
Pjesma se zove “Nestajemo” i objavljena je za Dallas Records, a nalazi se na EP-ju gdje su sve pjesme na hrvatskom jeziku. Povod je to za razgovor s Robertom Krikovićem, pjevačem Clone Agea.
Priznajte da Lea nije znala engleski pa niste imali izbora?! Je li to pravi razlog?
Ha ha ha, zna ona engleski jako dobro, čuli smo i neke obrade koje je pjevala tako da ne sumnjamo u njezine pjevačke sposobnosti na engleskom (smijeh). Ovo zapravo i nije prvi pokušaj benda da napravi nešto na hrvatskom jeziku. Bilo je već nekoliko pokušaja u bivšim formacijama benda, ali nekako nismo bili do kraja zadovoljni rezultatom pa bismo svaki put odustali od te ideje. Nakon izlaska albuma “FUSE”, koji je ujedno bio i naš prvi ozbiljniji audio materijal koji je medijski dobro popraćen, dobili smo brdo upita upravo na tu temu, od novinara, glazbenika, publike pa i naših frendova. Uvijek isto pitanje: „Zašto ne pjevate na hrvatskom jeziku?“ Bilo je logično na sve te upite odgovoriti upravo na ovakav način. Probali smo s jednom pjesmom, zvučalo je odlično i odlučili smo napraviti cijeli EP na hrvatskom. Za „Nestajemo“ smo nekako od prve „čuli“ da je to pjesma za muško-ženski duet, pitali smo Leu je li zainteresirana za suradnju i evo – magija je tu.
Za pjesmu je snimljen video spot. Dinko Šimac je sve nekako lijepo sklopio. Vjerujem da ste i tu zadovoljni?
I više nego zadovoljni. S Dinkom surađujemo već duže vrijeme i ovo je naš treći spot kojeg je snimio. Našli smo odličan prostor za snimanje spota, jedan restoran u podrumu u starom dijelu Čakovca, „dobre glumce“, osmislili dobar scenarij, a sve ostalo je bilo na njemu i naravno, opet je u minimalističkim uvjetima uspio napraviti odličan posao.
Što ovo prebacivanje na hrvatski jezik donosi, je li u pitanju nekakav zaokret u karijeri?
Teško je unaprijed predvidjeti na koje će sve načine hrvatski tekstovi utjecati na razvoj i pravac benda. Mislim da je to jedna od onih „you win some…you lose some“ situacija. Sasvim sigurno više nećemo imati prilike na tako dobar način plasirati svoje pjesme u inozemstvo kada pjevamo na hrvatskom i to je recimo onaj dio priče gdje gubimo dio „tržišta“ i medijske pokrivenosti. Pjesme s “FUSE-a” su puštane na mnogobrojnim radio stanicama, top listama i portalima diljem svijeta, dobili smo i puno pozitivnih recenzija. To će s hrvatskim tekstovima vrlo vjerojatno izostati, ali s druge strane naša publika je uglavnom u Hrvatskoj i ljudi vole čuti pjesme na materinjem jeziku što smo primijetili i na koncertima. Ljudima je puno lakše upamtiti, doživjeti i poistovjetiti se s tekstovima koje razumiju na prvu.
Stiže li nakon prvog singla na hrvatskom jeziku i album na hrvatskom jeziku?
Za sad planiramo jedan EP od 6-7 pjesama, ali ako napravimo više stvari, možda će biti i cijeli album od 10-11 pjesama. U svakom slučaju ne mislimo se ni u budućnosti ograničavati, ni u tekstualnom, a ni u glazbenom smislu. To što danas radimo EP na hrvatskom jeziku ne znači da onaj sljedeći album ili EP neće opet biti na engleskom ili možda japanskom :) Na kraju je samo bitno da stvar dobro zvuči.
Rado kažete kako ste miks sličnosti, ali i različitosti. Po čemu slični, po čemu različiti?
Kada bi nas nekakav psiholog dobro proskenirao, vjerojatno bi dijagnoza bila da smo nespojivi (smijeh). Pa prilično smo različiti po mnogim stvarima, svatko od nas ima različite poglede na životne situacije, različito reagiramo na probleme na koje nailazimo kao bend, čak i slušamo totalno različitu glazbu, ponekad smo u stanju dogovoriti se oko nekih stvari isključivo bacanjem kovanice. No, jako smo slični po onim presudnim stvarima za funkcioniranje benda, u stvaranju glazbe i u nekakvoj zdravoj i dobroj zajebanciji unutar benda i mislim da je to ono najbitnije. Kad radimo na pjesmama shvatimo da smo na kraju dosta slični, a najbitnije je da smo svi u bendu zadovoljni rezultatom.
Ovaj singl je izašao na tragu uspješnog albuma iz 2016. godine. Vjerujem da je onda i godina iza vas bila uspješna?
Da, ova godina je za Clone Age definitivno bila najuspješnija u dosadašnjem radu i to po svim pitanjima. Što se tiče koncerata, novih fanova, medijske prisutnosti, kritika, emitiranja po radio i TV stanicama, više manje svega što smo do sad radili. To nam daje vjetar u leđa i nadamo se da ćemo i dalje raditi, stvarati te da će i publika još više prihvatiti to što radimo.
Dolazite iz Čakovca, kakvo je tamo stanje s glazbom, rock glazbom?
Usudio bih se reći da je čakovečka glazbena scena danas jako živa i raznolika. Mislim da smo tu čak u prednosti u odnosu na neke mnogo veće gradove u Hrvatskoj. Ima mjesta za svirke, ima klubova, kafića, stalno se nešto događa, nije mrtvilo. Scena se uvelike promijenila u zadnjih par godina. Prije su u velikoj većini bili zastupljeni punk i metal bendovi. Danas Čakovec ima puno više za ponuditi, od popa, duba, alternativnog rocka, do post-metala, etno-rocka, naravno i punkera i metalaca još uvijek ima. Dolazi puno bendova iz Hrvatske i Europe koji sviraju po svim našim klubovima tako da je scena danas stvarno jaka.
Odličan tim je uz vas. Adrijano Valpatić i Mark Mrakovčić. Koliko je lakše raditi kada znaš da imaš takve ljude oko sebe?
Kada govorimo o audio produkciji, pogotovo rock glazbe i žešćih glazbenih stilova, tu je stvarno užasno važan snimatelj – producent. To mora biti lik koji je u stanju ukrotiti sve te distorzije, činele, vokale, sav taj decibelima nabrijani kaos, a da opet pjesma ne gubi na žestini i težini. Mark je definitivno lik koji to jako dobro radi. Adrijano je relativno nov u svijetu snimanja i produkcije, odnosno još uvijek se time ne bavi ful profesionalno, ali od njega očekujemo zaista puno. S obzirom da je donedavno i sam bio član Clone Agea, zna točno kako trebamo i želimo zvučati i to nam je velika prednost. On je snimio kompletni instrumental za “Nestajemo” dok je Mark snimio vokale i napravio mix i mastering.
Hvala i sretno
Hvala i vama, a za sreću…ne znam…Hvala vam, ali na nju i onako već dugo ne računamo (smijeh).