Porto Morto su u subotu, 14. listopada napunili Veliki pogon Tvornice Kulture, a koncert nas je potpuno očarao!
Iako su trebali nastupiti u Malom pogonu, nešto poslije 22 sata mnogi su obožavatelji napunili (prepolovljen) Veliki pogon na koncertu ovog zagrebačkog benda koji je početkom godine izdao svoj dugo iščekivani album „Porto Morto“. Sve je započelo davanjem ritma, svojevrsnom mobilizacijom publike, u nagovještaju potpuno interaktivnog i zanimljivog koncerta kakav su, na kraju krajeva, i održali.
Prva stvar koja me privukla kod ovog glazbenog deveterca bila je upravo komunikacija s publikom. „Ne radi nam pojačalo“, rekao je vokal i basist Roko Crnić – no kao da priča s prijateljima, a ne s popunjenim Pogonom. Pojačalo je ipak proradilo, vjerojatno su ga dobre vibre publike u iščekivanju instant popravile.
Staro i mlado guralo se u prve redove čuti svoje najdraže pjesme čiji su aranžmani ipak dosegli višu razinu od onih na albumu. Tako je svaka pjesma bila svojevrsna hipnoza – dajući fantastične vokale ne samo Roka Crnića, već i Hrvoja Klemenčića te puhačke sekcije koju čine Leo Beslać, Juraj Borić, Antun Aleksa te Mak Murtić. Zanimljiv i intrigantni spoj različitih žanrova i instrumenata nadišao je sva očekivanja i provela sam većinu večeri razmišljajući kako uspijevaju kombinirati controller, klavijature, bass, gitaru, bubnjeve, udaraljke, saksofon, flautu, trubu i trombon. Iako zvuči kao recept za kakofoniju, ova kombinacija (zajedno s odlično ukomponiranim vokalima) daje novu nadu hrvatskoj glazbenoj sceni.
Originalnost Porta Morta, osim u odličnim instrumentalima, leži i u tekstovima, performansu i atmosferi. „Nismo najavili prodaju CD-a, ali ih zato možemo dijeliti!“, rekao je Roko pa je tako između pjesama bacao albume „Porto Morto“ po publici kao shurikene, na opće oduševljenje fanova.
Ovom prilikom predstavili su i novu pjesmu koja se nije našla na albumu, „Bijeg iz sredine“. Postoji nešto neodoljivo u kombinaciji vokala Roka i Hrvoja te u energiji pjesme koja se svakim taktom pretvara u svojevrsnu hipnozu. Toliko jaku da, ukoliko ste htjeli proći s jedne strane na drugu, trebali ste pričekati da hipnoza popusti.
Oni imaju sve – performans, komunikaciju s publikom, neodoljiv šarm rock zvijezdi. Oni pametno kombiniraju fućkanje, flautu i akustičnu gitaru, oni su vrlo nadareni muzičari i, velikim odazivom publike, nadam se da će stvarno doseći značajne visine na glazbenoj sceni, kako našoj, tako i stranoj.
Autor i foto: Tina Ozmec – Ban
[envira-gallery id=”14502″]