RECENZIJA: Robert Plant – “Carry Fire” – majstor i dalje drži razinu
1. studenoga 2017.
Boris Abramović (125 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Robert Plant – “Carry Fire” – majstor i dalje drži razinu

U ruke nam je stigao novi album Roberta Planta, pjevača kultnih Led Zeppelina, “Carry Fire” s kojim majstor i dalje drži jednu zavidnu razinu.

“… Lay down in sweet surrender,
Your love so warm and tender,
Sweet surrender, now,
So warm and tender, now…“

…lagano i mazno pjeva Robert Plant u nježnom ljubavnom  blues/folk komadu “The May Queen“koji otvara njegov novi, jedanaesti po redu album “Carry Fire“.

Sama pjesma bez problema bi se po atmosferi mogla uklopiti u danas već klasični album  “Led Zeppelin III“,  benda u kojem je i stekao svoj legendarni status, iako lika iz naslova pamtimo iz stihova njihove možda i najpoznatije pjesme “Stairway To Heaven“ s famozne “četvorke“.

Tri godine je prošlo od njegovog zadnjeg “Lullaby and…The Ceaseless Roar“,  u međuvremenu nas je posjetio i održao odličan koncert u pulskoj Areni, a sada nam se predstavlja novim materijalom i starim društvom. Iako to na omotu nije naglašeno, i ovaj put su suradnici The Sensational Space Shifters predvođeni izuzetnim gitaristom Justinom Adamsom, a od gostiju valja spomenuti i Setha Lakemana koji gostuje na tri pjesme i Chrissie Hynde iz Pretendersa.

Temama na albumu Plant balansira između klasičnih ljubavnih stihova kao na prelijepoj baladi “Season’s Song“, ili barem isto tako dobroj, ali nešto više hermetičkoj “A Way With Words“ do nekih tema koje su oko nas svakodnevno, a možda ih ne primjećujemo ili nas ne dodiruju, kao recimo imigrantska kriza u “New World“, ili bauk svjetske militarizacije u “Bones of Saints“, ili rockabilly nabijenoj “Carving Up The World Again…A Wall And Not a Fence“.

“…I carry fire for you,
Here in my naked hands,
I bare my heart to you,
If you will understand…”

Naslovna tema albuma lijepe ljubavne stihove koji kao da su nastali prije više od milenija prati više nego prigodnim, srednje istočnjačkim, ritmom koji i nije neko iznenađenje jer nas je Plant često dosada vodio putevima world musica, a Justin Adams naprosto briljira.

Malo čudnija je “Keep It Hid“, klasični shuffle komad protkan malom ali zanimljivom dozom elektronike i odličnim i jednostavnim bluesy gitarskim solom.

Jedina obrada na albumu je “ Bluebirds Over The Mountain“ zaboravljenog rockabillyčara pedesetih, Ersela Hickeya, koju su omanjim hitom u šezdesetima napravili Beach Boysi, a Robert Plant ju vadi iz naftalina i izvodi uz efektnu pratnju Chrissie Hynde i popriličnu dozu distorzije.

Album vrlo efektno zatvara odlična mistična balada “Heaven Sent“.

Glazbeno “Carry Fire“ nam ne donosi nešto revolucionarno u opusu Roberta Planta, ali ovih nešto manje od pedesetak minuta glazbe drži vrlo visoku razinu kvalitete na koju nas je navikao, dok je vokalno i dalje u vrhunskoj formi. Nije to naravno više Plant na kojega smo navikli u Zeppelinima, ali sedamdeseta je na pragu, a sve ono što je možda malo i izgubio u višoj oktavi nadoknađuje i više nego dobro u onoj srednjoj tako da možemo reći da ovaj čovjek stari sa stilom, svjestan je svojih mogućnosti ali i svojih kvaliteta i to nam je na ovome, vrlo dobrom albumu i pokazao.

Nadamo se da ćemo ga još neko vrijeme imati prilike slušati, a možda ponovo i uživo pogledati negdje kod nas ili u našoj blizini.

Popis pjesama:
The May Queen
New World
Season’s Song
Dance With You Tonight
Carving Up The World Again…A Wall And Not a Fence
A Way with Words
Carry Fire
Bones of Saints
Keep It Hid
Bluebirds Over The Mountain
Heaven Sent

Ocjena
4 out of 5

4

Vrlo dobro
4 out of 5