IZVJEŠĆE/FOTO: Mark Lanegan u Tvornici – Mark(antno)!
7. studenoga 2017.
Željko Mirković Miki (101 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Mark Lanegan u Tvornici – Mark(antno)!

Odlična rock and roll večer u odličnom klupskom prostoru koji je ove godine napravio još jedan programsko sadržajni kvalitativni iskorak.

Rado viđen gost na ovim (ne samo zagrebačkim), prije svega, rock prostorima, Mark Lanegan s pratećim bendom, potvrdio je status sjajnog live izvođača i još jednom u komprimiranom, jednoipolsatnom, nastupu pokazao da, unatoč svim mijenama koje glazba doživljava, fundamentalne stvari preživljavaju i nadživljuju sve mode, trendove i privlače i mlađu publiku. Pri tom, dakako mislim na klasičnu postavu – gitara, bas, bubnjevi, klavijature, glas i (po mogućnosti) sidekick ili prateći (ženski) vokal koji ravnopravno funkcionira u dobrim pjesmama (duetima). Mlađi su svojim pljeskom i odobravanjem poslali jasnu poruku koja potvrđuje ovu raniju ocjenu, kao, uostalom, i mi koji rad ovoga odličnog autora i izvođača pratimo od rani(ji)h dana. Od Death’s Head Tatoo i Gravedigger’ s Song, ali i obrada (Deepest Shade) čvrstoća benda, mirnoća Markova baritona, melodioznost pjesama teku mirno (poput rijeka u kultnoj pjesmi) i nakon nešto više od sat vremena tjeraju publiku da (naravno) traže dodatak u kojemu smo jasnije čuli vokalne sposobnosti Koma(n)danta Marka koji je i ovaj put vrlo malo pričao, a puno dao pjevanjem i svirkom.

Za druženje s publikom nakon nastupa ostavljeno je, također, vremena, a i to puno govori o čovjeku koji traje na sceni ovoliko puno vremena. I to u raznim kombinacijama i u suradnji s mnogim velikanima popularne glazbe, od kojih neki, nažalost, nisu više među živima. Sjetimo se samo genijalnog Iana Curtisa i njegovih Joy Division, koji su, u svojevrsnom, hommageu, ostavljeni za kraj zagrebačkog nastupa. “Love Will Tear Us Apart” jedna je od najvećih i najboljih pop pjesama uopće, a lijepo je i što smo je čuli u Tvornici. Iako to za Lanegana nije neuobičajeno. Kad smo već kod obrada vrijedi poslušati i “Imitations”, ali i dvostruki album Dylanovih obrada (meni osobno najdraža je “Man In The Long Black Coat”).

Album koji je povod nove turneje, “Gargoyle” zaslužio je visoke ocjene (o čemu ste mogli čitati i na Music Boxu), ali treba se (makar povremeno) vraćati i ranim radovima i njegovim projektima koji su iznjedrili sjajne pjesme, te već spomenuta čitanja klasičnih autora (na um mi pada “Solitaire” s “Imitations”, ali vi izaberite svoje favorite). Nepravedno bi bilo izostaviti Lyenna (električna gitara i glas), a posebno mi se svidio Joe Cardamone (premda zvukovno prebučan, video doživljaj je vrlo dobar). Čestitke, dakako, Žednom uhu (i ne samo na ovom programu), a lakonski valja zaključiti – it’ s rock and roll, but we like it (like it, like it…)

Foto: Darko Herceg