Nije slučajnost da ih uspoređuju s najvećima poput Led Zeppelina koji su obilježili 70. godine prošlog stoljeća i stvorili temelje za generacije koje dolaze.
Triggerfinger je bend koji nije toliko poznat i prihvaćen među hrvatskom publikom, ali možda je to i njihova prednost jer su se ove nedjelje u zagrebačkoj Tvornici kulture okupili stvarni ”obožavatelji” koji su došli SLUŠATI koncert i staviti točku na “i” ovog turbulentnog tjedna (nemojmo zaboraviti da nam je blog Ivice Todorića još uvijek tema dana).
Sve je započelo žestokim nastupom A Place To Bury Strangersa koji su nas pošteno razbudili svojom energijom, svjetlosnim efektima i njihovom interpretacijom psihodeličnog rocka i post punka, koja možda i nije nešto na što ćemo pasti na prvu, ali svakako bend koji ima puno potencijala i koji je na svoj osebujan način jako dobro najavio zvijezde večeri.
Belgijski trojac kojeg čine gitarist i pjevač Ruben Block, basist Paulu Van Bruystegemu i bubnjar Marijo Goosens, čiji je set bubnjeva bio postavljen u ravnini s ostatkom benda, još jednom potvrđuje ono zbog čega je ova grupa posebna i drugačija od mnogih drugih koje pokušavaju plivati u moru zvijezda i zvijezdica. Ovdje je uvijek bio i bit će naglasak na bendu kao cjelini, kolektivu koji se drži zajedno gdje nema jedne glavne ”zvijezde” koja vuče bend za sobom već svi zajedno rade ono o čemu su najbolji, sviraju i stvaraju glazbu i u tome su vraški dobri.
Na prvi pogled, tj. na prvo slušanje osjeti se odlična kemija i povezanost članova benda koji suvereno vladaju pozornicom i svakome tko je bio na koncertu pružaju osjećaj zadovoljstva i neke čudne unutarnje satisfakcije jer su odlučili tmurnu nedjelju ipak provesti izvan svojih toplih domova. Nije ovo bio koncert sezone kako su znali opisivati neke od ranijih koncerata ovoga trojca, ali je svakako bio nastup koji je još jednom potvrdio njihovu glazbenu zrelost, zavodljivu karizmatičnost i izuzetnu kreativnost i maštovitost u pristupu glazbi i sviranju.
Koncert su otvorili pjesmama s najnovijeg Colossusa, ‘Wollensak Walk’ i ‘Upstairs Box’, a našli su se tu i stariji ”hitovi” poput ‘And There She Was Lying In Wait’,Taste’,’My Baby’s Got A Gun’ te možda i najpoznatija njihova obrada ‘Man Down’ uz instrumentalnu pratnju Zeppelinove ‘Kashmir’ koja je zagrijala atmosferu.
Kao što sam i ranije napomenula, nisu nas oborili s nogu i pregrađeni veliki pogon zagrebačke Tvornice bio je i više nego dovoljan da primi sve one koji su željeli čuti što nam nudi belgijski rock’n’roll, ali ništa od toga ne umanjuje kvalitetu ovoga benda i njihovog nastupa. Ponekad bi mi bilo draže da ima više ovakvih koncerata u kojima publika stvarno može uživati i zna za što je platila ulaznicu. Mislim da se svima isplatio dolazak, a oni koji su očekivali ”nešto više”, možda jednostavno nisu dovoljno dobro slušali.
Foto: Manuel Perlić
[envira-gallery id=”15558″]