RECENZIJA: “Aus dem Nichts” – život bez života nema smisla?!
“Iz ništavila”, kako smo ga mi nazvali, “In the Fade”, kako su ga Amerikanci nazvali, odnosno u originalu “Aus dem Nichts”, njemački je film međunarodno priznatog redatelja Fatiha Akina, autora odličnog filma “Auf der anderen Seite”/”The Edge of Heaven” iz 2007. godine.
Iako je komercijalna publika u trenucima prikazivanja filma “Iz ništavila” u Cinestar kinima Hrvatska posegnula možda za nekim drugim naslovima, više je razloga zašto ovaj film treba pogledati. Prije svega jer je europski, kao drugo zbog vrlo dobrog redatelja, a treće zato što glavnu ulogu tumači holywoodska glumica Diane Kruger, koju poznamo po ulogama u “Nemilosrdnim gadovima”, “Infiltratoru”, “Nacionalnom blagu”, “Ukradenom identitetu”, “Troji”, ali i filmu “Lov u Bosni”.
Lijepo je jednom rekao legendarni Mišo Kovač – “trebaš nešto vidjeti da bi mogao suditi” ili u slučaju ovog filma – “trebaš nešto doživjeti da bi mogao suditi”. Proteklih godina medijski naslovi su puni negativnih vijesti, a prvenstveno tu mislim na terorističke ili potencijalne terorističke napade. Jedan takav (ne teroristiški) doživjet će i obitelj s ne baš bajnom prošlošću, ali s lijepom sadašnjošću i, nadali su se svi, istom budućnošću. Biti musliman u nemuslimanskoj zemlji je veliki izazov jer upravo zbog maloprije spomenutih medija, muslimanski vjernici su etiketirani kao vjerojatni teroristi koji su prijetnja nemuslimanskom narodu i svijetu, koji je, ako ćemo biti iskreni, puno gori zbog takve stigmatizacije društva. Njemačka je jedna od onih zemalja koja ima dosta muslimanskih stanovnika koji su najviše došli iz Turske pa tako i ova priča prati bivšeg turskog dilera (Numan Acar) koji je kroz zatvorski život sklopio brak sa zaručnicom Katjom (Diane Kruger), ali i prošao visoko obrazovanje ne bi li imao miran život i siguran posao kad izađe iz pakla. Naravno, koliko god se trudio, uvijek ćete netko gledati ispod oka zbog prljavog dosjea. Kasnije će se ispostaviti je li zbog toga došlo do bombaškog napada na njegov ured gdje je stradao i njihov maleni sin.
Kako nastaviti nakon toga i hoćeš li uspjeti iz prvog ili trećeg pokušaja? Ovdje je riječ o trećoj (ne)sreći. Kasnije ću pojasniti zašto. Iako policija cijelo vrijeme tvrdi da je riječ o terorističkom napadu ili osveti mogućih bivših klijenata (čitaj: dilera), jasno je da Njemačka ima jedan puno veći problem od muslimanskih terorista. Što bi rekli u narodu, prvo počisti u svojem dvorištu, a onda osuđuj druge. Znamo svi da se ova zemlja više-manje uspješno oporavila od crne prošlosti i velikim tamnim kukastim oblakom nadvijenim nad taj narod, ali ipak samo više-manje, ne i u potpunosti.
Kada više ne znaš što činiti i kako nastaviti živjeti uz ovakvu tragediju ili bez pravog života, dižeš ruku na sebe. Ipak, “saved by the bell”. Samo je jedan korak dijelio Katju do krive odluke, ali ju je spasio poziv odvjetnika. Ipak, kada se saznaju pravi krivci za ovu tužnu sudbinu novopečene obitelji, ne možete za nikoga tvrditi da je kriv dok to sud ne dokaže. Sudstvo je takvo kakvo je, često se dogodi da netko doživi veliku pravnu nepravdu i naravno da će se to dogoditi i Katji, ali prihvatiš te činjenice. Ne i Katja. Koliko god bio dobar njezin odvjetnik, odnosno tužitelj, korak ispred zbog svojeg iskustva je bio branitelj. Sitni detalji su odlučivali o ishodu suđenja.
Život bez života je jako težak, razmišljanja i glasovi u glavi su najgori i sve jači. A osmijeh na licu? On je nestao i vjerojatno se nikada neće niti pojaviti. Ali kako bi donekle bio mirniji i siguran da oni koji su napravili nešto loše dobiju barem takav isti tretman (ako ne i lošiji), uzimaš stvar u svoje ruke i kreneš istraživati. Nažalost, često se ne razmišlja hladnom glavom.
Druga (ne)sretna situacija za Katju se dogodila kada je i ona htjela postati “ubojica”, ne onaj pravi koji će ubijati ljude bez ikakvog razloga, odnosno zbog vlastite satisfakcije, nego onaj osvetnički koji samo želi vratiti istom mjerom. Ima li doista opravdanja za takvo što? Kao što sam rekao, vrućom glavom se ne može razmišljati i teško je govoriti o tome ako nisi doživio takvu strahotu. I u tom najgorem trenutku, kada stvarno pomisliš da će sve biti bolje ako napraviš neko zlo zločincu, dogodi se ponovno prijelomna ili “saved by the bell” situacija. Bolje odustati nego napraviti neku glupost.
Međutim, kako ipak nije uspjela smiriti glasove u glavi, ponovno kreće razmišljanje o osveti i smrti onih koji su učinili njezin život paklom. Sada si postavlja i ono najvažnije pitanje – ima li smisla život bez života. Ima li? Što nakon? Kako nastaviti dalje bez onih s kojima si trebao provesti najvažniji i najljepši dio svojeg života? Nažalost, to su pitanja na koja je teško ili nemoguće dobiti odgovor pa Katji ostaje samo jedna opcija – treća (ne)sreća. Ovoga puta bez onog – “saved by the bell”.
Na kraju ove recenzije teško je neistaknuti briljantnu ulogu Diane Kruger, koja bi komotno mogla biti u užem krugu za Oscara. Trebalo je prikazati sve te emocije, sve te suze, život bez osmijeha na licu, život pun patnje, život koji je pretvoren u pakao. Daine je to uspjela. Kameru isto treba pohvaliti jer me u nekoliko situacija stvarno impresionirala, pogotovo u dijelu filma kada Katja odluči da ne želi više živjeti. I svakako, visoka ocjena ide njemačkom redatelju turskog podrijetla, Fatihu Akinu, koji je sigurno i sâm osjetio kako je biti muslimanski vjernik u jednog zapadnjačkoj zemlji. Iskreno se nadam da će i dalje raditi ovakve filmove jer je već nekoliko puta “položio ispit”.
Samo mali podsjetnik, “Iz ništavila” je film koji je ušao u uži izbor za nominaciju za godišnju nagradu najveće svjetske filmske asocijacije – Oscar, ali i film za koji je glazbu radio Josh Homme, frontmen benda Queens of the Stone Age.
