Ima nekoliko tjedana da smo prvi put pisali o Albinu Leeju Meldauu, mladom švedskom singeru/songwriteru kojeg smo predstavili u rubrici #svježasrijeda u suradnji s Universal Musicom Hrvatska.
Za njega kažu da se zaljubite na prvo slušanje, stoga smo upravo iz tog razloga odlučili razgovarati s ovim simpatičnim Šveđaninom koji je nedavno predstavio singl “The Weight Is Gone” kao najavu iščekivanog studijskog albuma.
Kako bi opisao svoju glazbu?
Opisao bih ju kao pop glazbu s puno emocija, to je dnevnik 27-godišnjeg vrlo osjetljivog megalomana.
Na tebe su utjecali Marley, Hendrix, Dylan i drugi. Što čuješ u njima i njihovoj glazbi i što ona znači za tebe?
To su moja najveća junaka i oblikovali su me kroz tisuću sati glazbe. Nemoguće je procijeniti koliko je bogato ono što su mi dali.
Najnoviji singl “The Weight Is Gone” ima retro zvuk s modernim pop/r’n’b ritmom i fantastičnim elementima gitare koji me vraća natrag nekim klasičnim filmovima – možda filmovima o Jamesu Bondu. O čemu govori ova pjesma i gdje si pronašao inspiraciju?
Napisana je u Americi u razdoblju kada se mijenjao moj život na ovoj zemaljskoj kugli. Ova pjesma govori o tome kako ljubav može biti najgori osjećaj na svijetu i kako je golemi pritisak u prsima jednostavno nestao.
Radio si s Carassiusom Goldom, producentom poznatim po radu s Jessie Ware. Koliko ti znači ova suradnja?
Carassius Gold aka Bas, koliko ga ja znam, je dobar prijatelj i genije. Čast mi je raditi s njim.
Ovom pjesmom si najavio i svoj prvi album, zar ne? Hoćeš li nastaviti raditi s Goldom ili je netko drugi uključen u taj proces izrade albuma?
Doista, to je moja prva puna ploča i tako sam ponosan. Nastavljamo raditi i sumnjam da ćemo se zaustaviti. Na albumu je puno ljudi uključeno te sam uzbuđen i sretan što imam najbolju ekipu na svijetu.
Iza tebe su dva EP-a, kao i nominacija za švedski Grammy, prije toga i za Anchor Award. Koliko te nominacije znače za tebe, pogotovo što dolaze iz tvoje domovine?
Toliko sam zaglavljen u jednom balonu da zapravo nisam ni razmišljao o tome. Iznenadim se kad ljudi znaju moje ime i prepoznaju moj rad. Naravno da je velika čast biti nagrađen i nominiran, ali da budem iskren, mislim da glazba nije konkurencija, ali život je borba. Naporno sam radio za svoje priče i ako sam se brinuo o onome što drugi misle nikada ne bih bio ovdje. Ono što mi je stalo jest pričati moje priče i imati ljude iza sebe svakako pomaže.
Siguran sam da ti je obitelj najveća inspiracija. Zanimljivo, tvoja majka je jazz pjevačica, a otac britanski punk/rock glazbenik. Neobična kombinacija glazbe, ali jesi li naslijedio neke dobre glazbene gene? Što si naučio od njih? Reci nam nešto više o svojem životu i počecima vezanima uz glazbu.
Dugujem sve svojim roditeljima. Moja majka je glazbena učiteljica, a moj otac upravlja rasvjetama u kazalištima. Odrastao sam pjevajući u zborovima, svirao sam trubu i nikada nisam razmišljao o tome. Bilo je to nešto što smo učinili. Oboje su pjevači i imali su vlastite karijere. Produciram sljedeći EP moje majke, a moj otac je napisao za mene pjesmu “Lovers”. Blagoslovljen sam zbog toga.
Starije generacije često povezuju švedsku glazbu s ABBA razdobljem, a nove generacije poznaju Švedsku po Swedish House Mafiji. Što je danas švedska glazba, što Šveđani obično slušaju, što vas najviše pokreće?
Švedska je odlično mjesto i puno toga dugujem njoj. Dosta smo uložili vremena i truda u glazbu, bili smo vrlo uspješni i bavimo se različitom glazbom. U mom rodnom gradu Göteborgu poznati smo po metalu, a naš najveći bend je vjerojatno In Flames. U Stockholmu, glavnom gradu, nemaju bendova. Imaju banke i Aviciija. Razlikuje se glazba mnogo o tome tko ste i gdje živite. Ne bih to sve označio kao Abba i SHM, ali velika je stvar pop glazba koju stvaraju Max Martin i Shellback. I onaj s Eurovizije. Moj omiljeni suvremeni švedski bend je First Aid Kit. Zapanjujući pjevači.
Hvala na slobodnom vremenu i nadam se da ćemo se moći vidjeti i čuti na nekom koncertu u Hrvatskoj u budućnosti. U Švedskoj ima puno Hrvata, pa je to prvi korak :)
Bio sam u Makarskoj prošlog ljeta i bilo je divno. Mnogi moji prijatelji su s područja cijelog Balkana. Letjeli smo svako ljeto pa sam bio skoro posvuda osim Bugarske i Kosova, volio bih i tamo ići. Volio bih stalno dolaziti tu, jesti šopsku salatu i piti pivo. Hvala tebi.