Nakon što je grupa Mayales očekivano dobila nagradu Porin za najbolji album 2017. godine vrijeme je da taj album čujemo na prvom velikom koncertu u Tvornici kulture.
Neću previše okolišati pa ću odmah odgovoriti na pitanje iz naslova. Glazbeno jesu, pjevački nisu! Iako su organizatori rekli da se u Tvornicu mora doći točno u 21 sat jer zbog snimanja HRT-a koncert počinje u minutu, naravno da se to nije dogodilo jer je u to vrijeme u velikom pogonu bilo stotinjak ljudi. Koncert je kasnio oko pola sata, a osim toga nije nešto predugo niti trajao, a čak ovo nije bila ni najbolja set lista koju je Mayales složio za jedan koncert. Moram reći kako je ovo bio vrlo važan koncert, prije svega iz razloga što treba zapečatiti i opravdati nagradu struke, a kao drugo zato što nam puno duguju nakon katastrofalnog nastupa na dodjeli nagrada Porin u Splitu gdje su vokalno falšali kompletnu pjesmu “Simbol za sunce”. I odmah ću vam reći da su puno bolje zvučali u izvedbi spomenute pjesme, glazbeno savršeno, vokalno vrlo dobro.
Glazbeno je cijeli koncert bio izvrstan, kako i neće kad je bend sačinjen od zaista impresivnih imena, poput Pavla Miholjevića i Jurja Ferine (ex Svadbass) koji su album “Simbol za sunce” i producirali, a sada dobar dio albuma i odsvirali na klavijaturama/gitari. U bendu su i poznati i jedan od ponajboljih i najzaposlenijih hrvatskih bubnjara, Edi Grubišić, te genijalni gitaristi Vlado Mirčeta i Luka Geček koji su jedan drugog odlično nadopunjavali. Zaista je to impresivno zvučalo i na vrhunskoj razini. Treba pohvalu dati toncima, Ivanu Božaniću iz Pips, Chips & Videoclipsa i Igoru Ivankoviću, ali i kritiku. Naime, stajao sam točno ispred desnog zvučnika i toliko je bilo room efekta u zvuku da se uopće nije znalo što točno Petar Beluhan pjeva, a i svirka je zvučala u nekim trenucima kao jedan echo ton. No, moguće da je to što Tvornica nije bila dupkom puna pa se zvuk razlijevao okolo. Čudno!
Za razliku od izvrsnog glazbenog dijela, pjevački dio koncerta nije bio na razini benda koji ima najbolji album 2017. godine. Osjetila se trema prije svega, a potom je u navratima dolazilo do falšanja. Jasno je da Petar Beluhan nije osoba od koje možemo očekivati impresivne vokalne interpretacije, ali da je njegov dream pop glas mogao zvučati puno bolje to svakako. Barem na albumskoj razini. To bi me zadovoljilo. Čak ga nije uspjela izvlačiti ni back vokalistica. Ali kada su se priključivali i drugi muški vokali u određenim pjesmama onda je interpretacija zvučala dosta dobro. Nije baš pohvalno reći da su pjevački najbolji dijelovi koncerta bili kada su na pozornicu stupili gosti, ali tako je bilo. Doduše, kada imaš goste poput Valerije Nikolovske na pjesmi “Simbol za sunce” (hvala vam na tome jer je verzija bez nje na Porinu bila užas) i Jadranke Ivaniš Yaye iz Jinxa u pjesmi “Ti dobro znaš kome priča”, onda je teško te vokale i nadmašiti. Bila je tu i predivna Natali Dizdar koja je otpjevala u bisu “Od ljubavi”.
Koncentrirali su se više na najnoviji album pa smo čuli već spomenutu “Simbol za sunce”, zatim i pjesme “Malena”, “Srijeda”, “Dođi tu”, “Roadie”, “Most”, “Zlatne note”, “Bum Bum Bum” koja perfektno zvuči i live, ali čuli smo i neke starije pjesme poput “Jučer je teško” i “Virtual Baby” s albuma “2”. Krivo mi je što nije bilo i nekih najvećih hitova Mayalesa, poput pjesme “Mogu i sama” s cijenjenog albuma “Svima želim raj za sve” iz 1999. godine, a koju su mogli komotno izvesti jer je u backstageu bila Nikolovska. To je još falilo da bi o ovom koncertu pričali danima, a ovako nećemo. Dobro, opako mi fale i Valerija i Kristijan Beluhan, ali što je tu je. Publika se lijepo zabavila i vidio sam sretna lica, plesalo se na sve strane, makar je bilo mjesta jer Tvornica nije bila puna. A da je moglo bolje, moglo je. Ipak, to neće smanjiti ocjenu albuma “Simbol za sunce” koji je i dalje pravo remek djelo. Stoga, dečki i cure, hvala vam na tom suncu 2017. godine.
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”23122″]