I doista jesu hrvatski Dropkick Muprhys jer su energijom, načinom svirke, kombiniranjem folk i rock glazbe, stvarno podsjećali na njih.
Samo 7 dana prije koncerta u malom pogonu Tvornice kulture oduševili su me nastupom u Dancing Bear Music Shopu na Record Store Dayu. Bio je to akustični nastup, ali koji je dovoljno pokazao o kakvoj se kvaliteti radi. Nije ni čudo da bend već ima dosta iskustva na koncertima i festivalima, iako je debi album tek sada stigao. Ovi finalisti HGF demo festivala, koji su po meni trebali i osvojiti titulu najboljeg u 2017. godini, prvo diskografsko predstavljanje nazvali su “Domaj”. Doma je najljepše i domaće je najbolje, tako bi se mogao opisati njihov glazbeni poziv i put.
Ono što su Gustafi u Istri, to su Ogenj u Podravini ili ono što su Kries u etno/world music glazbi, to su Ogenj u folk/punk/rock glazbi, jedan od onih predstavnika hrvatske glazbene scene koji zaslužuju puno veće pozornice od malog pogona Tvornice kulture. Za njih očekujem veliki napredak u sljedećim godinama i sâm vrh hrvatske glazbe. Osjeti se koliko su povezani s publikom, samo sam se pribojavao da neće doći do šutke, ali po moju sreću nije, iako možda i ne bi smetao jer koncertni prostor nije bio dupkom pun. Ali publika je znala tekstove svih pjesama s albuma, dok je Ogenj izveo i neke pjesme koje tek trebaju biti snimljene. Doduše, teško ih je razumjeti dok pjevaju jer je riječ o kajkavskom dijalektu, ali opet s druge strane zvuči toliko dobro da smo svi te večeri znali kajkavski.
Na pozornici im se pridružio i Ante Prgin Surka koji je svirao malu trubu, a poznato je da je i producirao i miksao njihov album “Domaj”. Kada misliš da energija ne može biti veća, onda shvatiš da je i to moguće jer su Surka i Ogenj zvučali i izgledali kao da 30 godina sviraju zajedno. Žestoka punk/rock brija na kajkavski/podravski način, baš onako kako to znaju raditi Dropkick Murphys na svojim koncertima. Bend iza sebe već ima inozemne nastupe, a mislim da imaju potencijal napraviti nešto još puno veće, bez obzira na jezičnu barijeru. Nitko ne razumije ni Irce i Škote pa imaju svjetska glazbena imena. Upravo takvo ime može biti i Ogenj jer ovakvu energiju može ispostaviti samo šačica bendova iz cijele regije, a po jedinstvenosti su među rijetkima.
Koncert je kasnio 25 minuta, razglas je po mojem ukusu bio preglasan jer mi i sada u trenutku pisanja teksta zvone uši. Ali to neće pokvariti dojam ovog koncerta niti za jedan decibel, slikovito rečeno. Ovo je bila ljubav na najjakše!
Foto: Darko Herceg
[envira-gallery id=”23477″]