Oni koji su u petak 11. 5. u sklopu SuperUho Festivala došli u zagrebački Pogon Jedinstvo na ponovno druženje s Yo La Tengo, nakon što su nas prvi put posjetili prije skoro pet godina, zasigurno nakon ovakvog nastupa kakav su nam priuštili ovi indie pop rockeri iz Hobokena u New Jerseyu već priželjkuju novi susret.
Naime već prije samog nastupa ispunili su se neki uvjeti koji su nam sugerirali da bi ovo mogao biti jedan izuzetan događaj. A razloga za dolazak bilo je stvarno puno, od toga da bend ima novi recentni album “There’s a Riot Going On“ koji promoviraju na turneji, do toga da ih ne vidimo baš tako često pa svakako treba iskoristiti priliku. Lijepa i topla večer, klub koji je u stvari idealan za ovakav događaj i na kraju publika koja je stvarno ovaj put s velikom pažnjom i bez onoga uobičajenog žamora, pogotovo u onim najtišim dijelovima nastupa, popratila bend.
Nastup je kao i prošli put bio podijeljen na dva dijela, prvi laganiji i akustičniji, a drugi glasniji i na trenutke potpuno distorziran što ne treba čuditi ako jer raspon uradaka ovoga banda je više nego širok. Pozornica puna instrumenata na kojima se ovaj trio mijenjao skoro poslije svake pjesme bio je čak i ukrašen hrpom vinila obješenih sa stropa koji su činili zanimljivu dekoraciju samome nastupu. A sâm prvi dio nastupa su zanimljivo otvorili jednim, pa skoro kraut elektronskim instrumentalom, “You Are Here“ s novoga albuma koji se prelio u predivnu “Forever“ i koju je Ira Kaplan otpjevao u duetu s “novopridošlim“ basistom James McNewiem (tek je 27 godina u bendu). aime, Yo La Tengo djeluje od 1984 godine i osnovali su ga današnji supružnici Ira Kaplan i Georgia Hubley, a svih ovih godina ponajviše su se mijenjali basisti da bi se ova sadašnja postava ustalila 1991. godine.
Prvi dio nastupa nastavio se u laganom tonu ponajviše u predstavljanju repertoara s odličnog novoga albuma, ali i bisera iz njihove dugogodišnje karijere kao recimo “One PM Again“, s možda i ponajboljeg albuma “I Can Hear the Heart Beating as One“ ili “Black Flovers“ s isto tako odličnog “I Am Not Afraid of You And I Will Beat Your Ass“. Prvi set su zatvorili s “Here You Are“ koja zatvara i novi album i čini svojevrsnu igru riječi s uvodnom pjesmom.
Dvadesetminutna pauza između dva seta dobrodošla je svima, publici da malo izađe na svjež zrak jer je u dvorani bilo poprilično vruće, a bendu da se pripremi na žešći dio nastupa. Otvaraju ga sa “Out Of The Pool“, još nešto s novog albuma, a nakon toga tenzije, ritam i glasnoća se dižu, trio se mijenja na instrumentima, svi troje imaju i svoje vokalne doprinose, a u drugom dijelu imamo prilike čuti i neke od njihovih najvećih uspješnica poput “Here To Fall“, fenomenalne “Autmn Sweater“ i “Nothing To Hide“, novu, smirujuću “Shades of Blue“ i novi aktualni singl “For You Too“.
Fantastičan završetak nastupa bila je skoro pa i petnaestominutna gitarsko noiserska rapsodija “I Heard You Looking“ s albuma “Painful“ koju je Ira Kaplan završio kupajući se u znoju i nakon toga je publika bila na redu da ovaj fenomenalni trio nagradi ogromnim pljeskom za ono što su nam pružili ove divne večeri. Naravno da se beand vratio odužiti publici na velikoj podršci i svi smo se pitali što ćemo dobiti ovaj puta kao dodatak, jer Yo La Tengo obično kao dodatak na kraju svojih nastupa odsvira i poneku obradu, koje su tijekom svoje dugogodišnje karijere imali stvarno puno. Ovaj puta na samom početku dobili smo “Nervous Breakdown“, jednu staru pržionu Black Flaga, nakon koje su strasti smirili s vlastitom “Our Way To Fall“ da bi na samom kraju u skoro grobnoj tišini Georgia Hubley otpjevala vanvremensku “Dreaming“ iz repertoara jazz boga Sun Ra.
Veliki raspon repertoara i emocija koju nam je ovaj mali-veliki bend priuštio ove večeri u Pogonu Jedinstvo je nezaboravno i svakome tko je bio ostat će svakako u dugom sjećanju, a njihova veličina se vidi i u tome da su nakon koncerta još dugo ostali s publikom uz merch na slikanju i na priči.
Frank Sinatra je možda i najveći sin Hobokena ikad, ali “The Voicea“ nema već dugo među nama, a Yo La Tengo svjedoči da i danas u Hobokenu ne nedostaje izvođača vrhunskog svjetskog nivoa. Naša je sreća što su i nas već drugi put počastili svojim nastupu i možemo se samo već unaprijed veseliti sljedećem susretu.
Foto: Karla Matulina
[envira-gallery id=”24220″]