Nastali 2002. godine, ovi alternativci iz Livna, bend Andrija, objavili su novi studijski album pod nazivom “Izvoli voli”.
Ne znam jesu li imali novca za CD izdanje ili se samo vole zajebavati, ali takav trash nisam vidio dugo, možda čak i otkad sam povezan uz glazbu. Grafički dizajn izgleda kao da se netko nakrkao neke droge i onda odlučio istraživati mogućnosti Painta i Wordpada u Windowsima. Očajno, jako loša prezentacija i bolje da nisu objavili glazbu na fizičkom mediju jer ne izgledaju ozbiljno. Nitko pokraj njihovog izdanja ne bi zastao, a kamoli ga kupio.
A što se tiče glazbe, to je već jedna puno druga i bolja priča. Produkcija albuma je rađena u Mostaru i vrlo dobro je odrađena. Gitarski riffovi su žestoki, konkretni, nadvladavaju pjesmama, čak sam neke od njih fićukao dok sam pauzirao preslušavanje, a kako bi skoknuo do kuhinje po kavu. Baš su pjesme sirovo napravljene, osjeti se da nije ništa previše lakirano i glancano. I to mi se sviđa i dojam je dosta dobar nakon završenog preslušavanja. U svojem opisu imaju i riječ punk, možda upravo zbog te žestine, ali i duljine trajanja pjesama koje čak u nekim primjerima jedva prelaze jednu minutu (“Organska”, “Ovist” ili “Vidi ovo”).
Vokalno mi nisu nešto previše uzbudljivi, iako vokalna interpretacija i nije (donekle) bitna za ovakvu vrstu glazbe u smislu neke širine. Važno je da si što siroviji, žešći i glasniji, a hoćeš li usput falšat ili ne, nebitno. Više zvuče, kao što im opis kaže, kao da su stali na vrh Dinare i krenuli izbacivati sve frustracije iz svojeg tijela i mozga. Vjerujem da su im zbog toga i koncerti nabijeni energijom i psihodelijom, jer ako će zvučati live najmanje kao na studijskoj snimci, onda se već nesumnjivo može očekivati dobar provod.
Kod Bareta krvari ljubav, a kod Andrije uši, ako je sudeći prema pjesmi “Atlas” koja je i najdulja na ovom vrlo kratkom albumu. A da je koju minutu dulji ne bi bilo baš odobravajuće jer nije u redu slušatelju dostavljati u velikim dozama ovako žestoke alter rock terapije.
Album “Izvoli voli” je objavljen u ožujku ove godine za Juda Records i u pitanju je njihovo drugo studijsko izdanje. Ako volite žestoku briju preporučio bih vam za slušanje. Dobro zvuči, iako ne izgleda nimalo oku ugodno (cover art), no sviđa mi se kako su instrumenti producirani i posloženi, pogotovo gitare i bubnjevi koji su ovdje najviše u prvom planu. Oni su još jedan primjer da ima puno neistraženih, a dobrih bendova na sceni, iako već lijepu brojku godina djeluju.
A cjelokupni dojam, ako uzmem u obzir taj užasan grafički dizajn albuma, je nešto manji. Danas u fokusu nije samo glazba, nego cijeli proizvod, onako kako se ponašaš, kako izgleda tvoja prezentacija, a onda i kako zvučiš. Na sve se gleda. Ako to sve podijelim na tri dijela, zadovoljili su samo u jednom, onom glazbenom. Nije li to jedino i bitno? Nije. Ne u današnjem glazbenom svijetu. Koliko god bio alternativan pa te ne jebe živa sila za to!