Rezerve, bend koji već stvara i ostavlja rock trag u Hrvatskoj, u petak, 1. lipnja objavljuje album “Ravno u zamku” (Croatia Records), a koji nam je nešto ranije stigao na recenziranje.
Slušajući prvi singl Rezervi koji je najavio studijski uradak, “Koga briga za zvijezde”, mislio sam da je u pitanju samo još jedan prosječan hrvatski bend jer me tom pjesmom nisu uopće oduševili niti kupili. Ali nikada ne sudi bend po jednoj ili dvije pjesme, jer ni “Madona” nije dobro utjecala na mene. Ali sve nakon toga (slučajno ili ne to su i prve dvije pjesme na albumu) je nešto potpuno drugačije, energičnije, žešće, iskrenije, bez glumatanja i s mudima. Album pod nazivom “Ravno u zamku”, odveo me na neko lijepo mjesto, rock zamku u koju bi se rado htio uhvatiti i ostati tamo.
Dakle, zanemarit ću prvu i drugu te za mene album počinje tek pjesmom “Kruško” s dirkanjem gitarističkih žica, stvaranjem ljetnog i sanjivog ugođaja, onakvog kakvog je Mayales prezentirao na albumu “Simbol za sunce”. Ali to je samo zamka, kako kažu Rezerve, jer u drugoj polovici dolazi neočekivani ishod, mekani rockeri postaju bezobrazni punkeri i nakon toga više ništa nije isto. Psihomodo pop, The Clash, Let 3, Billy Idol, The Who, sve su to bendovi i izvođači čiji utjecaj čujem u pjesmama “Kako da ti kažem” i “Ljubomorni”. I taman kad sam pomislio da će nastaviti s prašenjem, ponovno me hvataju u zamku romantičnom i odličnom “Ne voli ne voli”. I tako uhvaćenog oduševljavaju me pjesmom “R.T.N.P.” (op. a. Rezerve to neće podnijeti), himnom ovog benda i albuma. To je taj smjer u kojem po meni trebaju ići.
“Potoci suza”, još jedna pjesma koja mi nije nikako sjela jer odudara od onog punk/rock smjera u kojem Rezerve idu (gdje ćeš na Lollobrigidu?) pa i nju preskačem, a “Helena”, jedna od dvije akustične stvari na albumu (druga je “Propalo”), će vas možda raznježiti i stvoriti određenu melankoliju. Ali ne brinite, to je samo još jedna od zamki. Nakon malog breaka vraćaju se žestokom zvuku i traže dokaz ljubavi. Ne samo ženske osobe nego i publike koja bi nakon ovog izleta ravno u zamku mogla zaista i poslati jedan vrlo lijepi dokaz ljubavi, prema Rezervama.
Do kraja albuma treba još izdvojiti “Oduzimaš mi dah” i “Ako želiš” koje bi lako mogle postati hit, ali važnije je da bi mogle postati prava live poslastica. Ovaj bend bih želio čuti uživo i nije jedan od onih, kako ih znam nazvati, flat sastava, koji da imaju sto pjesama u nogama vjerojatno bi zvučali isto – dosadno. Ovdje nisu toliko tekstovi bitni, oni su više usputni, dok je glazba ta koja bi se mogla “kao kuga” proširiti hrvatskim glazbenim valovima.
Ako izuzmem par pjesama koje mi se nikako nisu uklopile u cijelu priču, “Ravno u zamku” je vrlo lijep i žestok materijal s riffovima koji paraju vaše uši i ostaju u njima jedno dulje vrijeme dok sumanuti mašete glavom ili se bacate u šutku. Rezerve imaju više razloga biti zadovoljne ovim albumom kojeg će publika slušati i čuti. Jer nije toliko važno slušati koliko i čuti ono što ti bend želi poručiti. A poruka je jasna – “mi smo badass rockeri”. Bez rezerve – predvodnici neke nove rock generacije.