IZVJEŠĆE/FOTO: Bajaga i Instruktori u improviziranom Kulušiću – prošlost, sadašnjost i budućnost na jednom mjestu
19. travnja 2024.
Nikola Knežević (2807 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Bajaga i Instruktori u improviziranom Kulušiću – prošlost, sadašnjost i budućnost na jednom mjestu

Povijest se počela ispisivati kada je legendarni i nažalost pokojni glazbeni kritičar, tada i urednik u Kulušiću, Dražen Vrdoljak, čuo album “Pozitivna geografija” Bajage, njegovog velikog prijatelja cijeloga života, te ga odlučio pozvati da održi koncert u tom malom zagrebačkom klubu na kojem bi zapravo promovirao album i najavio daljnje koncerte.

U Kulušiću su tada, prije 40 godina, 12. travnja, nastupili Bajaga i bend, a tek kasnije će taj bend postati Instruktori koji su i danas neumorni, doduše, s nekim novim članovima. Zahvaljujući koncertu u Kulušiću, koji nije bio rasprodan, Bajaga se s bendom nakon nekoliko mjeseci vratio i održao dva rasprodana koncerta. Sve je bilo jasno, Bajaga je nova jugoslavenska glazbena zvijezda, a Kulušić je ponovno dokazao svoju važnost, dok je Dražen Vrdoljak još jednom namirisao ono što će kasnije i svi drugi primijetiti. Taj čovjek je jednako kao i Siniša Škarica, legendarni urednik Jugotona, zaslužan za to što su tadašnje generacije slušale dobru glazbu. Približavao im je kvalitetnu glazbu, educirao, odveo u pravi smjer, često i prvi osjetivši vanserijski talent. Nikad mi neće biti jasno zašto Vrdoljak, posthumno, ali i za života nikada nije dobio (izuzev Porina za poseban doprinos hrvatskoj diskografiji) priznanje od strane najrelevantnijih kulturnih ustanova poput Ministarstva kulture i sličnih, a zaslužio je, baš kao i Škarica, najvažniji orden za doprinos kulturi, ne samo u diskografiji ili glazbenoj sceni. Često takva priznanja dobivaju autori, skladatelji i slični, a zapravo da nije bilo glazbenih kritičara i urednika, za takvu glazbu, barem u to vrijeme bez interneta i društvenih mreža, apsolutno nitko ne bi saznao. Osim onih pravih zanesenjaka.

Kulušića nema, vizura i dalje stoji u ulici Hrvoja Vukčića 6 (nekadašnjoj Hrvojevoj 6), a kod malog pogona Tvornice kulture ovog četvrtka imali smo prilike vidjeti improvizirani ulaz u Kulušić. Vizura slična, s desne strane stari plakat kao najava koncerta 1984. godine, s lijeve strane novi plakat i najava slavljeničkog koncerta 2024. godine. Tko god se toga sjetio, zaista pohvalno i vjerujem za fanove Kulušića itekako emotivno.

Žika (Foto: zg_crnjak)

Bio je ovo drugačiji koncert, prije svega u smislu postave benda. Na pozornici Bajaga i Žika, dvojac koji je i prije 40 godina stajao rame uz rame, a do njih Loki koji im se pridružio godinu dana kasnije. Između njih neki novi klinci/ljudi, najduže je tu Kića na gitari, a potpuno novi članovi, nakon odlaska Cveleta i Čede, Vlada Čukić i Marko Kuzmanović. I sjajno su se uklopili. Bajaga i Instruktori u improviziranom Kulušiću zvučali su besprijekorno, svirački izuzetno raspoloženi, a zvuk zahvaljujući toncu Nikoli Vranjkoviću bez ijedne zamjerke. I njima je svima ovo bilo emotivno iskustvo kao i publici koja se prvih par pjesama malo stidjela, a onda je većina ustala sa stolica i krenula živjeti u ritmu muzike za ples, da parafraziram jedan drugi bend. Kao i prije 40 godina u Kulušiću, tako su i sada morali improvizirati. Koncert je najavom umjesto Dražena Vrdoljaka otvorio Žika Majstor, a potom su krenuli izvoditi isključivo pjesme s “Pozitivne geografije” plus nekoliko dodatnih pjesama kako bi ovo doista bio koncertni ugođaj. Publika je imala prilike čuti identičan bonus program kao u Kulušiću, poput nikad snimljenih pjesama “Ne daj se za novce” i “Ne prolazi pored mene kao pored turskog groblja” koja je otpjevana bez slova R i L, jer je načelno pjesma pisana tako da se muškarac koji ne zna reći slovo R obraća djevojci koja ne zna slovo L. Navodno je to pjesma koju je napisao neki prijatelj tadašnjeg basista Cveleta. U konačnici je dobila oblik “Ne pvolazi poved mene kao poved tuvskog gvoblja”. Jako sladak moment je bio i kad je Žika otpjevao rock verziju hita “Ćibu ćiba” Ljupke Dimitrovske na koju je doslovno publika odlijepila, pogotovo kada je Žika tradicionalno podignuo košulju, a ispod nje je na bijeloj majici pisalo “I (srce) ZG”. Publika se u tim trenucima u potpunosti prepustila magiji benda, atmosfera je proključala na “Berlinu” i “Tamari”, a pravo iznenađenje je bilo kad su izveli nekoliko pjesama iz Bajagine faze dok je bio u Ribljoj čorbi. I tu ne govorim samo o hitu “Kad hodaš” koji je bio highlight koncerta, nego i o pjesmama za koje je tekst pisao Bora Čorba, “Dobro jutro” (glazbu je skladao Bajaga sa svojim pokojnim kumom Mišom Aleksićem) i “Evo ti za taksi”, a imali smo prilike i čuti, kako je to slatko Bajaga najavio, njegov prvi rokić, “Ja sam se ložio na tebe”. Doista jedinstveni doživljaj u Tvornici kulture. Tekstove svi znaju, od mladih do starih generacija. Neki su sigurno bili i u Kulušiću tada, neki žive ovaj trenutak kao da je u pitanju Kulušić 21. stoljeća, a netko, poput male djevojčice koja je bila ispred mene, uče od svojih roditelja i nastavljaju graditi neku novu budućnost. Naime, curica, koja ima otprilike 4 ili 5 godina, znala je svaki tekst s “Pozitivne geografije”, a da ne govorim koliko je od veselja skakala i pljeskala, te vikala iz sveg glasa “Bajaga, Bajaga, Bajaga”. Koliko god je ovo bio prekrasan koncert, vjerojatno najbolji Bajagin koncert na kojem sam bio i koliko god je ovo bila emotivna obljetnica “Pozitivne geografije”, svojevrsni hommage Kulušiću, Draženu Vrdoljaku, odnosno ljudima koji nisu više s nama, toliko mi je najveća pobjeda ovog koncerta bila ta curica. Naša budućnost!

Bajaga (Foto: zg_crnjak)

Nemoguće je riječima opisati ovacije koje su Bajaga i Instruktori dobivali nakon svake pjesme. I nakon sat i pol vremena, bend se povlači sa scene, a Bajaga govori kako je ovo bio njihov program, kao i 1984. godine, no, ako publika želi, mogu se vratiti i izvesti pokoju pjesmu ponovno. “Marlena” i “Berlin” su bile te pjesme, a potom je uslijedila i velika iznimka koja nije bila planirana – koja bi najljepša moguća poruka za kraj bila nego “Samo nam je ljubav potrebna”, tj. “All You Need Is Love”, jedna od najljepših ljubavnih pjesama ikada napisanih. Imaju i dalje taj šarm, vidi se to i na njihovim licima, ali i na licima publike koja pada na koljena nakon nekoliko otpjevanih stihova i odsviranih taktova.

Set lista:

Intro (Žika)
Pustite me druže
Kosooka
Marlena
Poljubi me
Tekila gerila
Znam čoveka
Mali slonovi
Ćibu ćiba (Ljupka Dimitrovska cover)
Papaline
Ne daj se za novce
Berlin
Dobro jutro (Riblja čorba cover)
Kad hodaš (Riblja čorba cover)
Ne prolazi pored mene kao pored turskog groblja
Evo ti za taksi (Riblja čorba cover)
Ja sam se ložio na tebe (Riblja čorba cover)
Limene trube
Tamara

Bis
Marlena
Berlin
Samo nam je ljubav potreban

P.S. Koncert je snimala Croatia Records. Iskreno se nadam da će snimka biti objavljena na nekom nosaču zvuka ili slike. Ovaj koncert je to zaslužio.

Foto: zg_crnjak