Ne volim kasniti s tekstovima, a pogotovo slati ih u zadnji čas, ali Primavera Sound me natjerala da se malo zapitam o svojoj festivalskoj kondiciji.
No, idemo redom. Dok sam putovala u Zagreb u postfestivalskoj depresiji, nisam mogla ne razmišljati o ničem drugom nego kako da iduće godine izvedem odlazak na Primaveru, a da si ga maksimalno olakšam, jer to je definitivno festival na koji se želim vratiti. Ovih dana sam pisala o njihovoj fantastičnoj organizaciji, vrhunskim bendovima, predivnoj lokaciji i prije svega zahvalnoj publici, a zadnji dan nije napravio ništa drugo nego to potvrdio. Jurila sam s check outa, nosila stvari kod frendice kako bi odmah s festivala jurila na aerodrom. Listovi i stopala su izdržali, ali i dva dana kasnije osjećam kako je kilometraža u Parc Del Forumu uzela danak.
Čekala sam Arctic Monkeyse s novim kompićima iz Londona na Grizzly Bearu, koji su mi objašnjavali kako njihovo dugogodišnje posjećivanje Primavere već prelazi u dosadu jer im svi bendovi zvuče uigrano i školski ali bezdušno i lošije nego na nekim manjim festivalima u UK. Mogu ih razumjeti, ali meni je ovaj koncert zvučao dosta solidno, uigrano, ali zabavno i s puno stage performansa, dovoljno da opravdaju svoju ulogu u magiji. Novi album Arctic Monkeysa preslušala sam prije koji tjedan kad je izašao, svidio mi se, za lagani chill na balkonu. Na Primaveri mi se dogodilo isto jer snage za življi nastup nisam ni imala. Da su primjerice svirali prvi ili drugi dan, možda bi me naljutila njihova, većinom sentiš, set lista od 20 pjesama, no za zadnji dan festivala, za mene, i više nego dovoljno.
Lorde mi je zvučala ok, njezine vokalne sposobnosti i taj slatki postmodernistički emo stil uklopio bi se u svaku djevojačku modernih mi frendica, pa mogu razumjeti zašto su se one oduševile vidjevši ju na pozornici. I ona je oduševljeno vikala kako joj je Barcelona najbolja. A kome nije, mislila sam si dok sam na tribini Seat stagea odmarala noge kako bi ulovila još pokoje dobro ime te večeri. Kul stvar na Primaveri je i njihova aplikacija na kojoj točno možeš vidjeti tko je na kojem stageu i postaviti alarme ako negdje nešto počne. Za nas koji teško pamtimo – odlična ideja.
Arctic Monkeys (Foto: Sergio Albert)
Noć mi je završila A$AP Rockyjem i Skeptom. Super party je zatvarao i Ray-Ban stage, ali tada sam debelo koračala s hrpom Britanaca prema aerodromu. Toliko impresija u svega nekoliko dana teško je sažeti u nekoliko tekstova ali ono što je najvažnije, sljedeći put sam pametnija.
Dobro birati smještaj jer blizina festivala je sve. Ponijeti prijenosne baterije jer fotkanje, snalaženje pa i sama aplikacija koja olakšava boravak na festivalu gutaju bateriju. Možda ne završiti sa staffom festivala na teškom afteru nakon prvog dana, ostaviti nešto i za kraj, jer vjerujte mi, postaju sve luđi. Povesti puno prijatelja zato što se ovo stvarno mora doživjeti.
Lorde (Foto: Eric Pamies)
Pohvale svima koji su uložili trud u ovaj festival, a ima ih puno. Pohvale i pozdravi kreativnoj ekipici koja stoji iza samog identiteta festivala i koja osluškuje svaku riječ svakog posjetitelja. Jer upravo zbog njih je Primavera došla do toga da je sada festival koji ne možeš zaboraviti. Meni je još jedan festival za koji obavezno čuvam stari godišnji. Barcelona – vidimo se nagodinu!
Foto: Paco Amate (naslovna)
[envira-gallery id=”26003″]