#nedjeljnikomentar: Cigarettes After Sex, Detour, Edo Maajka feat. Yaya, Kandžija i Mary May
Odličan tjedan iza nas, barem što se tiče glazbe, a vidim i sporta. Puno domaćih izdanja ovih tjedana izlazi u javnost kako bi se prije ljeta moglo predstaviti sve ono što se planiralo i kako bi glazbenici (neki) mogli otići na more bez stresa.
Cigarettes After Sex – “Crush” (Pod/Inertia)
Kažu neki posjetitelji prošlog zagrebačkog koncerta da su bili toliko melankolično dosadni da su ljudi naglas pričali, a sada se približavamo novom susretu s njima u srpnju u dvorištvu Jedinstva. No, nije melankolija za svakoga, pogotovo one koji misle da će doći na koncert i skakati. Uz ovakve bendove i njihovu glazbu utonete u neko drugo stanje uma. Takav dojam daje i pjesma “Crush” snimljena na istom jam sessionu kada i njihov debitantski studijski album. Sanjivi vokal uz down tempo glazbu najbolji je opis ove pjesme koju će zavoljeti ljubitelji melankolije, te s radošću dočekati novi koncert. Tema pjesme je ljubavna i zavodljiva, pa bi se moglo dogoditi da zavede i slušatelja. Nemam zamjerke na pjesmu, ovisi kakav zvuk voli slušatelj, ali za šire mase nije.
Ocjena: 4/5
Detour – “Vikend” (Aquarius Records)
Ova pjesma se može nazvati i nastavkom hita “Zaljubila sam se”, kako ritmom tako i ugođajem kojeg stvara prilikom slušanja. Veselo, ljetno, zaljubljeno i ponovno potvrđuje tezu o jednom od najboljih urbanih sastava u Hrvatskoj. Nastavljaju svoje putovanje na glazbenoj sceni, ali jedno veliko i ozbiljno putovanje najavljeno koncertom u Domu sportova. To će im biti prvi pravi ispit koliko je njihov zvuk doprio do publike. Nova pjesma je dobar prvi korak prema tome.
Ocjena: 4,5/5
Edo Maajka feat. Yaya – “Bolje je bolje” (Dallas Records)
Taj dan kad je odlučio okrenuti novu stranicu glazbene karijere s ovakvim bendom je najbolji dan njegove karijere. Oni koji ovih dana upućuju loše komentare na bendovsku verziju Ede Maajke mogu se pokriti ušima jer je ovo na tragu inteligentne glazbe kakvu rade primjerice The Roots ili neki HC bendovi devedesetih godina. Nije ni čudo da je rekao kako je ovo najbolji materijal kojeg je ikad napravio. Istina! A tek Yayin glas, saksofon. Pravi jazz/hip-hop. Ekipa, sjednite – pet!
Ocjena: 5/5
Kandžija – “Grah” (Zlatne žbice records/Dostava Zvuka)
I Kandžija je krenuo na novo putovanje, ovoga puta bez benda Gole žene iako je novi materijal predstavio prvi put uživo upravo s bendom. Jedina dobra stvar ove pjesme je beat Kooladea, a sve ostalo mi nije nikako sjelo. Moguće iz razloga što nisam navikao na Kandžiju bez bendovske glazbe, iako teško moguće. Ovakav stil mi više paše uz Frenkieja i ostalu FM Jam ekipu, ali na Kandžiji ne stoji dobro. Puno bolje je zvučao uz bend zbog kojeg se našao među hip hop elitom pa se i bojim se da ova pjesma neće stajati na onoj boljoj strani portfolija. Čak i njegov glas i način repanja ne pašu uz beat. Premlako! Stari Kandžija, vrati se!
Ocjena: 2.8/5
Mary May – “Somewhere Else”/”Let Me Work” (DIY)
Kantautorica koja polako osvaja Hrvatsku predstavila je drugu i treću pjesmu nadolazećeg debitantskog studijskog albuma kojeg je produciorao veliki Mark Mrakovčić. “Let Me Work” bi trebao biti intro albuma, a predstavlja pravu dvominutnu višeglasnu poslasticu od koje će vam se slediti krv u žilama. Breathtaking, rekli bi stranci. Kako i neće uz ovakvu predivnu melodiju i lagani dream pop gitarski riff. A “Somewhere Else” već pokazuje kako melankolična glazba ne mora nužno biti depresivna. Pjesma je drugačija od prve dvije, maloprije spomenutu i prvi singl “Softest Tune”. Predivan vokal je ponovno u glavnom fokusu, a lijepu podlogu daje gitarsko-klavirska kombinacija, pogotovo na refrenu koji će vam izmamiti osmijeh na licu. Tako da moje mišljenje, kako je riječ o vanserijskoj glazbenici koja je tek na početku briljantne karijere i koja bi vrlo lako moguće mogla imati jedan od najboljih albuma godine, i dalje drži vodu. Dokaz su ova dva briljantna uratka, savršeni nastavak priče započete sa “Softest Tune”.
Ocjena: 5/5
