Skip to content Skip to footer

Umro Predrag Peđa Vranešević, osnivač benda Laboratorija zvuka

Poslije duge i teške bolesti, preminuo je Predrag Peđa Vranešević. Ostaje upamćen kao jedna od najkreativnijih ličnosti moderne novosadske kulturne scene, koja se formirala tijekom šezdesetih i sedamdesetih, inspirirana podjednako popularnom glazbom svog doba i avangardnom umjetnošću. Njegov veliki opus obuhvaća inovativnu rock, filmsku i kazališnu glazbu, kao i scenska djela.

U javnosti se prvi put pojavljuje tijekom šezdesetih kao član rane beogradske rock and roll grupe The Best Nothing, ali široj javnosti bio je poznat prije svega kao jedan od osnivača popularnog sastava Laboratorija zvuka, zajedno s bratom Mladenom – Batom (objavili su 3 albuma u periodu 1978. – 1986., uz povratnički 1996.). Njegova bogata karijera također obuhvaća i konceptualnu umjetnost, vezanu za novosadsku Tribinu mladih, gdje je početkom sedamdesetih zajedno s Miroslavom Mandićem bio urednik filmskog programa. Odatle je došlo nadahnuće za konceptualan pristup u radu Laboratorije, koja je predstavljala duhovito i nekonvencionalno osvježenje u jugoslavenskoj pop glazbi.

Zajedno s bratom Mladenom surađuje s nekima od najsmjelijih redatelja naših prostora – Karpom Aćimovićem Godinom i Želimirom Žilnikom, kao i s Draganom Kresojom – radio je glazbu za uspješne i nagrađivane filmove: “Splav Meduze”, “Oktoberfest”, “Još ovaj put”, “Pun mesec nad Beogradom”, “Original falsifikata”, “Kraj rata”, te “Artificial Paradise / Umetni raj”, koji je posljednji film iz Jugoslavije prikazan na Canneskom festivalu. Publika također pamti glazbu za popularne TV serije “Poletarac”, “Fore i fazoni”, “Varošarije”, “Priče iz Nepričave”. S redateljem Želimirom Žilnikom, Peđa je bio koautor “Gastarbajter opere” u Srpskom narodnom pozorištu, koja je s velikim uspjehom izvođena više sezona. Pisao je također glazbu za kazalište, surađujući između ostalih redatelja i s Dejanom Mijačem, Dimitrijem Đurkovićem, Vidom Ognjenović, Paolom Mađelijem i Duškom Jovanovićem, u predstavama kao što su “Smrt trgovačkog putnika”, “Oluja”, “Prenoćište”, “Obešenjak” i druge, koje su izvođene u Narodnom pozorištu u Beogradu i Sarajevu, Beogradskom dramskom, Pozorištu “Duško Radović” i svim većim teatrima s prostora Jugoslavije. Veliku pažnju publike i medija braća Vranešević izazvali su 1984. u Londonu, nastupajući pet večeri za redom u prestižnom Institutu savremene umetnosti (ICA) s glazbeno-tekstualno-vizualnim performansom pod nazivom “Uzjahati konja svetog Marka”. Za umjetnički rad i doprinos nagrađeni su ‘Brončanim Zmajem’ u Krakovu i zlatnim medaljama i nagradama za životno djelo na Festivalu dokumentarnog i kratkog igranog filma u Beogradu, koju je Peđa dobio 2007.

Peđa Vranešević je 1972. diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Do 1981. radio je u novosadskom “Urbisu” (jedan od najznačajnijih stručnih poduhvata bilo mu je urbanističko i prostorno rješenje Novog naselja). Zatim prelazi u slobodne umjetnike, a 1990. zaposlio se kao glazbeni urednik Radio televizije Novi Sad. Bio je još donedavno glazbeno aktivan, praveći novu glazbu iz osobnog zadovoljstva i objavljivao na YouTubeu. Kao što je rekao u jednom intervjuu: “Zastupam tezu da je čovjekov život po sebi tragedija – glavni junak uvijek umire na kraju”. Sretan put, dragi Peđa.

Izvor: agencijska vijest / Dragan Ambrozić

Foto: arhiva obitelji Vranešević