#nedjeljnikomentar: The Carters, Florence + TM, Hojsak & Novosel, Mayales & Nipplepeople, RICH-MOND
24. lipnja 2018.
Nikola Knežević (2787 Članci)
Podijeli

#nedjeljnikomentar: The Carters, Florence + TM, Hojsak & Novosel, Mayales & Nipplepeople, RICH-MOND

I domaći i strani noviteti u tjednu iza nas imali su dobrih uradaka zbog kojih je opet gužva u našoj rubrici #nedjeljnikomentar, ali smo se ipak potrudili izdvojiti one najzanimljivije koji zaslužuju nekoliko dodatnih riječi, pohvale ili pokude, nebitno.

Beyoncé & Jay Z (The Carters) – “Apeshit” (S. Carter Records/Roc Nation/Parkwood Entertainment/Sony Music Entertainment/Menart)

Nakon zadnjeg albuma Beyoncé (“Lemonade”, 2016. – jedan od najboljih albuma godine) i Jay Z-ja (“4:44”, 2017. – također jedan od najboljih albuma godine), bilo je jasno da bi se u bližoj budućnost moglo dogoditi nešto što će označiti njihovu zajedničku suradnju, glazbenu. Dama se polako približavala tekstualno i glazbeno njegovom izričaju, bez dlake na jeziku, prgavo i više prema hip-hop beatu. A sada, kad su nenadano objavili novi studijski album “Everything Is Love” kojem je prethodila najava zajedničke turneje, sve je postalo jasno. Koliko god bilo trzavica između njih, ljubavnih i bilo kojih drugih, savršeno si pristaju. The Carters, kako su se nazvali, s albumom su objavili prvi singl “Apeshit” koji je dobio i fenomenalni dugometražni spot. U njemu izgledaju ozbiljno, svatko je fokusiran na svoju stranu, ali se i drže za ruke, te u jednom trenutku ipak pokazuju međusbnu ljubav i strast. Kao gospodin i gospođa Smith. Ili baš kao što kaže naslov pjesme – apeshit, odnosno u prijevodu, ludo, izvan kontrole, a u ovom slučaju na pozitivan način. Svemu se na kraju smiju, gledaju jedno drugo oči u oči, a onda bace pogled na Mona Lisu i tu priča završava. Jay Z ima opaku rap dionicu, a tek Beyonc, koja se također pridružila jednim hip hop versom. Brutalno! I ponovno bez dlake na jeziku. Puno je simbolike u tekstu, i njenom i njegovom, a produkcija je opet na zavidnoj razini. Kako i neće kada su na pjesmi, osim njih dvoje radili i Pharrell, Quavo, Offset i Stuart White. Jedva čekam preslušati cijeli album!

Ocjena: 5/5

Florence + the Machine – “Big God” (Virgin Emi Records/Universal Music Hrvatska)

Još jedan album kojeg s nestrpljenjem očekujem je onaj Florence + The Machine iako me se zadnji i nije nešto previše dojmio. Novi singl, “Big God”, je za sada najbolja pjesma nadolazećeg studijskog materijala gdje se Florence Welch ne ograničava vokalno, nego odmah na početku pokazuje sve svoje mogućnosti. Pjeva ponovno o ljubavi, boli, duševnoj i duhovnoj praznini. Jako lijepo interpretirano, glazbeno minimalistički, vokalno široko. Osjetim da će album biti šarolik jer smo do sada čuli pjesme različitih ugođaja, ali svaka za sebe ima nešto jedinstveno što samo Florence + The Machine mogu pružiti.

Ocjena: ´4.5/5

Hojsak & Novosel – “Hodaj” (Aquarius Records)

Projekt Bow vs Plectrum dobio je svoj nastavak koji se zove Hojsak & Novosel, a riječ je o sjajnim instrumentalistima Tihomiru Hojsaku i Filipu Novoselu koji su me oduševili sa svoja prva dva studijska izdanja, te sada najavljuju ono treće. Novi album će sadržavati obrade pjesama Gibonnija u kontrabas i tamburaškoj verziji. Prvi djelić toga je novi singl, obrada pjesme “Hodaj” s albuma “Unca fibre (vodič za brodolomce i anđele čuvare)”. Obrada jako lijepo zvuči, ali usudit ću se i reći da ovo nije smjer u kojem bi ovaj dvojac trebao ići, pogotovo nakon uspjeha prva dva albuma. Ovako će postati samo neki drugi 2Cellos, već izblajhani sa silnim obradama koje izbacuju šakom i kapom, koliko god taj projekt bio uspješan i koliko god stekao svjetsku slavu. Glazba je ipak nešto puno više od slave i nadam se da će se Hojsak & Novosel nakon ovog izleta u komercijalne/mainstream vode vratiti svojem izvornom naumu, stvaranjem vlastite glazbe i jazz interpretacijama koje ostavljaju bez daha. Jer od obrade je uvijek bolji original, uvijek,  koliko god ovo dobro zvučalo!

Ocjena: 3,5/5

Mayales meets Nipplepeople – “Most (ReWork)” (Aquarius Records)

Senzualnost i sanjivost Mayalesa i senzualnost i sanjivost Nipplepeopla. Plus i plus nekada mogu dati plus, nekada minus. Dva različita glazbena žanra su pronašla u sebi neku sličnost, izdvojenu u početku ove recenzije, te taj adut iskoristila za novu zanimljivu glazbenu suradnju. Pjesma “Most” nalazi se na najboljem studijskom albumu 2017. godine, “Simbol za sunce” grupe Mayales, a ovom reworku je svježinu dao elektro pop fantastičnog i sve popularnijeg dvojca Nipplepeople. Sviđa mi se nabrijana klupska produkcija, sviđa mi se i električna gitara genijalnog Vlade Mirčete koja se na kraju jako lijepo uklopila u ovaj moderni zvuk. A s obzirom da je u cijeloj priči Nipplepeople, radujem se i live izvedbi. Ova verzija mogla bi se lijepo zavrtjeti i na radijskim postajama, barem ovim urbanim. Volio bih kad bi ova dva benda u budućnosti mogla napraviti neku zajedničku autorsku suradnju jer tada ne bi bili ograničeni na pjesmu koja je već napravljena i koja nije bila planirana za neki rework. Mislim da bi tada stigla i petica!

Ocjena: 4/5

RICH-MOND – “Touch The Night” feat. Victoria Richard (Universal Music Hrvatska)

DJ i producent Domagoj Jakić Yakka predstavio je zajedno sa svojim slovenskim kolegom Robertom Sotošekom – Robbijem novi glazbeni projekt – RICH-MOND. Nakon svojeg prvog house albuma (prvog općenito na hrvatskoj house sceni u 19 godina), a prije toga i domaćih i stranih uspješnica (to mu je priuštilo i Top 10 svjetske Beatport house ljestvice), došlo je vrijeme za nešto novo, čak i nešto komercijalnije od standardnog funky/groove house ritma kojem je plovio od početka svoje karijere. RICH-MOND bi trebao označiti i početak jednog ozbiljnijeg bacanja na svjetsko tržište, a pri tome mu pomaže Universal Music etiketa za koju je potpisao ekskluzivni ugovor (hrvatska podružnica). Da je riječ o ozbiljnoj namjeri govori činjenica da su na pjesmi ugostili talentiranu pjevačicu iz Miamija, Victoriju Richard, a završni touch dao je austrijski mix i master inženjer i producent Nikodem Milewski. Kao što sam rekao, nešto je komercijalniji zvuk, ali je Yakka sa svojim kolegom zadržao taj funky flow u stilu Nilea Rodgersa pa čujemo u pjesmi i gitaru iza koje stoji Zorislav Knežević, session gitarist. Komercijalno, house, ali i funky, ljetno i za jedan duži repeat.

Ocjena: 4,5/5