Uvriježeno je mišljenje da je trinaest navodno već stoljećima nesretan broj, ali sve je išlo u prilog da će trinaesto izdanje INmusic festivala biti najuspješnije do sada.
Ponovo (nakon prošlogodišnjeg prvog puta) rasprodan festival u pretprodaji, izvrstan line up koji bi poželio svaki festival na svijetu, relativno solidna vremenska prognoza, garantiralo je da bi ovogodišnje izdanje festivala moglo mnogobrojnoj publici priuštiti mnoga zadovoljstva. Ovaj festival, koji je počeo kao relativno mali dvodnevni događaj na zagrebačkoj Šalati, izrastao je kroz sve ove godine u jedan respektabilan festival koji je relevantan ne samo kao regionalni ili europski event, nego ga neki od najvećih svjetskih glazbenih magazina i portala svrstavaju u sam vrh svjetske festivalske ponude.
Ovogodišnje izdanje imalo je u najavi neka poboljšanja kao što su to prakticirali kroz sve ove godine trudeći se postajati sve veći i sve bolji, tako da je trebalo doći na vrijeme da sve to vidimo i na licu mjesta. I tako je festival oko 17 sati krenuo na svoje trinaesto putovanje. Čast da ga otvori, pred kao i obično malobrojnom publikom, ove godine je dobio zagrebački bend Nellcotte, a svoju su priliku lijepo iskoristili da predstave svoj dosadašnji rad i stvarno se nadamo kako je došlo vrijeme da izdaju i svoj album.
Nakon njih krenuli smo na OTP World Stage gdje nas je dočekao vrlo simpatičan kolektiv Grapevine Babies koji je svojim melodičnim funkom rasplesao dobar dio publike na “maloj livadi“. Kompletna brass sekcija, tri prateće vokalistice, sve u svemu čini mi se, ako sam dobro izbrojio, da je dvanaest ljudi doprinijelo da bend ima pun i moćan zvuk i nadam se da ću ih uskoro negdje imati priliku pogledati i na samostalnom nastupu.
Tus Nua
Na žalost ispalo je da ove godine ipak nećemo imati priliku pogledati Franka Cartera i njegove The Rattlesnakes ali nadam se da će on ipak uspjeti doći na neko od narednih izdanja festivala, a njegovim prinudnim otkazivanjem malo se promijenio i raspored izvođača, ali u konačnici to se skoro i nije primijetilo. Uputili smo se zatim na Hidden Stage gdje su svoj nastup imale djevojke (i momak) iz Tús Nua i pred popunjenim šatorom predstavili su svoj dosadašnji rad koji je do sada dobio poprilično puno dobrih kritika. Svoj album prvijenac “Horizons” predstavljaju diljem zemlje, a dobacile su i dobrano preko granice pa se nadamo ako nastave s ovakvim radom da ih uspjeh ne može zaobići. Podsjetile su me poprilično na svoje kolegice iz Žen koje sam prije nekoliko godina također prvi put čuo na INmusic festivalu i na istom tom stageu.
Nakon njih na OTP stageu pogledali smo Teme Tama, simpatičnog afrikanca pravim imenom Tanguy Haesevoets koji je svoj zanimljivi etno world pop stil predstavio i u Zagrebu i lijepo rasplesao ljude ispred sebe. A onda je došlo vrijeme da se krene na headlinere ovogodišnjeg festivala.
Prvi je na Main Stage ili “veliku livadu“ izašao David Byrne. Kao veliki fan moram priznati da sam puno očekivao, ali isto tako je bila prisutna i mala doza skepse, jer ipak su tu i neke godine, ali… Već sam izlazak na binu bio je i više negoli zanimljiv. Sjedeći za stolom i držeći u ruci repliku ljudskog mozga, Byrne je izveo možda i ponajbolju stvar “Here” s odličnog novog albuma “American Utopia”. Nakon toga izlazi i ostatak ekipe, svi kao i on uniformirani u siva odijela i držeći svoje instrumente “na sebi“ počinju show. Nevjerojatne koreografije koji nam je ovaj dvanaestočlani bend priredio je nešto što se dugo nije vidjelo, a zvuk koji su nam isporučivali je bio fantastičan. Sam nastup, vrlo dobro osmišljen bio je kombinacija predstavljanja novoga albuma i nekih od najvećih uspješnica Davidove dosadašnje karijere, pa naravno kad su došle na red neke od najboljih stvari iz repertoara Talking Headsa, publika je eksplodirala. “I Zimbra” je samo otvorila niz, a kasnije smo još neke od uspješnica ovog velikog benda. Možda nije neka velika stvar za pohvaliti se, ali imao sam priliku gledati Talking Headse na njihovom nastupu u Zagrebu (ne smijem ni reći koje godine jer to ne govori puno o njima, a govori dosta o meni) i moram priznati da su za vrijeme “Once In a Lifetime” na Jarunu dobrano proradile emocije.
David Byrne
Savršeno uigrana i usvirana Byrneova ekipa provela nas je i kroz neke pjesme koje su nastale u suradnji s nekim drugim glazbenicima, pa smo tako imali prilike čuti i “I Should Watch TV” koja je izdana u suradnji sa St. Vincent (čiji nastup očekujemo danas i žao nam je što je možda nisu mogli izvesti u duetu) i stvar koju je uradio s Fat Boy Slimom. Bili Piton je davno zaprijetio da će zapaliti kuću, a kuća i publika su sinoć doslovno gorjeli za vrijeme “Burning Down The House”. Fantastično funky ludilo. Za sam kraj ovog fenomenalnog nastupa ekipa je uz dvanaest bubnjeva otpjevala “Hell You Talmbout”, jedan protestni cover Janelle Monae, s nabrajanjem imena afroamerikanaca koji su stradali od nasilja.
Uglavnom, David Byrne je više nego opravdao svoju reputaciju i priredio nam je jedan nezaboravan nastup. A nakon ovoga bisera započeo je distorzirani dio večeri. Preselili smo se na OTP Stage gdje su nas dočekali The KIlls. Alison Mosshart i Jamie Hince pojačani s ritam sekcijom, bez obzira što smo ih relativno nedavno imali prilike vidjeti u Zagrebu u Tvornici Kulture, priredili su nam odličan nastup na kojem su nam isporučili ogromnu dozu distorziranog garažnog punk bluesa koji je oduševio sve koji su se našli ispred njih. Prošarali su kroz cjelokupnu svoju karijeru od nastupnog Keep On Your Mean Side pa do zadnjeg Ash & Ice, i gledajući ih ne možemo se odlučiti tko nam je bio atraktivniji, Jamie koji vrti, maše i reže svojom gitarom koja ispušta nevjerojatne zvukove ili Alison koja jednostavno dominira, ne može se skinuti pogled s nje. Izvrstan nastup su imali, ali nakon njih slijedio je adekvatan odgovor s Main Stagea.
Queens Of The Stone Age
Joshua Homme i njegovi Queens Of The Stone Age drugi put su pohodili Zagreb, ovaj put na INmusic festivalu (iako je i prvi put na Velesajmu IMF bio organizator) i definitivno su razvalili “veliku livadu“. Nevjerojatna gužva na nastupu svjedočila je tomu da Queens Of The Stone Age imaju ogroman broj fanova na ovim prostorima i da su se svi skupili i došli pokloniti. Iako imaju dobar novi album “Villains”, po kojemu se i zove turneja, ovaj puta nastup je bio obogaćem dobrim brojem starih uspješnica na veliko oduševljenje mnogobrojne publike. Kao što je “If I Had a Tail” pakleno otvorila nastup, a “Songs For The Dead” isto tako zatvorila, između njih mogli smo uživati u distorziranoj pržioni kalifornijskih pustinjskih metalnih rifova koje su raspametile dobar dio publike. Naravno da su stare stvari pobrale najveći dio simpatija pa smo tako čuli i veliki singalong na “Make It With Chu” te divljanje na “Song For The Deaf” i “Go With The Flow”.
Josh je bio nevjerojatno opušten, na trenutke s cigaretom i čašom u ruci osvrnuo se i zahvalio na odličnim nastupima Davidu Byrneu i The Killsima, ali s gitarom u ruci djelovao je više nego opako. Nakon njihovog odličnog nastupa nije se više moglo puno očekivati od večeri koja nam je donijela puno dobroga, ali svakako nismo mislili propustiti i nastup odličnog beogradskog tria Straight Mickey and the Boyz koji je nastupio na Balkan Stageu. Fantastičan niz distorziranog rokenrola se nastavio u najboljem obliku jer “Mikiji“ su sigurno nešto od ponajboljega što regionalna scena trenutno nudi. Ovaj trio ubija, razvaljuje i svatko bi ih trebao pogledati uživo ako ima priliku, a odlična prilika je bila sinoć i popriličan broj ljudi se okupio ispred bine. Glazbenici im nisu ostali dužni, dapače dali su sve od sebe i to je publika na kraju znala nagraditi. I u principu to je bilo to za prvi dan.
Nažalost, moram još jednom reći na veliku žalost, čovjek u jednom trenutku može biti samo na jednom mjestu pa tako nisam imao mogućnost pogledati sve bendove koji su nastupili prvu večer, a za neke znam da su i više nego dobri i zanimljivi pa bi barem bio red da ih nabrojim, a nadam se da ću u nekoj drugoj prilici imati više sreće. Tako su sinoć nastupili i odlični Them Moose Rush, nove nade Tyger Lamb, Rival Bones i False Heads. Kolega Nikola je uspio pogledati dio nastupa Them Moose Rush i rekao da su bjelovarski progresivci jako dobro i ozbiljno, čemu je možda doprinijela kupola Hidden stagea gdje se zvuk ne širi izvan tog prostora, a čak se okupio i dobar broj fanova. Nije ni čudo da ih je Europavox proglasio jednim od najboljih novih sastava Europe u ovom žanru. S Rival Bones je i razgovarao nakon, kaže, vrlo zanimljivog i žestokog nastupa na tragu kombinacije Audioslavea i Rage Against The Machinea. Pa ćemo o tome čitati nekom drugom prilikom.
Više nego odličan početak trinaestog izdanja INmusic festivala, a sada čekamo drugi dan.
Foto: Matija Purgar
[envira-gallery id=”27306″]